Аутор: admin
Već dvadesetdevet godina, tradicionalno, svakog drugog vikenda u maju održava se penjački skup na lokalitetu Matka nedaleko od Skoplja u čast preminulih Makedonskih alpinista. Ove godine dobili smo poziv preko našeg prijatelja Igora Talevskog. Ekipa iz OCP-MAK-a masovno se odazvala pozivu pa su na put krenuli Kaleza i Vanja. Matka je najpoznatije tradicionalno penjalište u Makedoniji gdje se penje više od 50 godina, stijena je visine oko 160 m, prilično je eksponirana, smjerovi su dobro oklinčeni i ima ih za svakog. Posle dva dana penjanja možemo samo reći – respekt za makedonske „kačuvače“! Kamp je na lijepom mjestu pored manastira…
Bole i Djaja su proslog vikenda popeli smjer u sjevernoj stijeni Bobotovog kuka, ne zna se da li je prvenstveni ili nije, uglavnom njima je bilo fino..Kratak izvjestaj mozete procitati ovdje
Bobotov Kuk i Z smjer Ni sam ne znam kako dodje do dogovora oko odlaska na Durmitor ali jedno znam da se brzo i bez razmisljanja dogovorismo sta cemo tamo peti.Vec odavno na pameti imam taj uspon na Bobota iz Valovitog dola i to upravo logicnom linijom u obliku slova Z koja vodi ravno do vrha.Petak 15mart je izabran za polazak tek Djajin Defender je negdje oko 18h zabrundao ka Durmitoru.Polazna tacka je bila Ivan Do, a zavrsna Lokvice gdje smo stigli za manje od dva ipo sata sve zahvaljujuci dobro utabanoj prtini, u suprotnom ko zna kad bi se…
Tri sata kolima, pa onda sat-sat i po turno skijama, u međuvremenu se kola zaglave u snijegu, crkne vez, vodopad se otopi/padne/ukradu ga lopovi, posle novi snijeg zatrpa i auto, i put, i selo i mi do aprila ostanemo na grbači mještana u Komarnici…. Prema planu, trebalo je da akcija ovako protekne. Možda bi helikopter došao po nas, jer bi bez Novice polovini Podgorice zubi izgledali kao raspored časova, ali to je već KBBŠBB. Na sreću, Vjeko je javio da je Mokra ploča (WI 5 projekat) „skinuta sa brojnog stanja“, Skakavica se stanjila kao anoreksična manekenka, a od tri turno-kompleta,…
U pauzi izmedju velikih sniježnih padavina uspjeli smo da ugrabimo jedan dan penjanja u Boanu, selu nedaleko od Šavnika. Okolina Šavnika sa Boanom i Komarnicom pruža najviše mogućnosti za ledno penjajne u CG, kad se za to stvore uslovi naravno. Jedne zime nije dovoljno hladno, druge jeste al nema šta da zaledi a ove ima i minusa i vode ali i previše snijega pa je do mnogih vodopada nemoguće doći. Nažalost, kockice nikako da se slože. I pored svega, ovaj put Novica, Ivan, Miloš i Vanja popeli su prvenstveni slap “ Joco“, 45 m, WI 3. Nadamo se još nekom…
„..Krenemo polako kući, Nole hrišćanski podnosi sudbinu, a Vanja i ja filozofiramo kako bi, za pare i vrijeme koje smo ove godine smlatili u izviđanje i obilaženje Dobrilovine, Boana, Platija, Komarnice, Lijeve Rijeke, Mrtvice i Fundine, mogli komotno da odemo na desetak dana negdje u Alpe i ko ljudi se odvalimo od leda. Da ga posle ne poželimo ni u čaši soka od pomoranže u sred jula mjeseca. Ovako, naša priča je izgledala kao naziv antologijskog albuma Block-outa – Godina sirotinjske zabave…“ Izvještaj i nekoliko fotki
Ove godine i nije tako loša, gdje ima vode ima i leda. Nažalost jesen nije bila kišovita pa su mnogi vodopadi suvi. Penjalo se nekoliko vikenda u dolini Komarnice. Skakavica je ponovljena više puta u novoj, desnoj, varijanti težine 5. „Otkrivena“ je nova lokacija sa 2 najveća slapa u CG od cca 150 metara u mjestu Dobrilovina – kanjon Tare. Zima još traje, nadamo se još kojem danu na ledu.
Eto, i to se desilo! Ponosni vlasnik prvih desetak kvadrata čelika, blažujke i hvatova je Srđan Lečić, momak koji je počeo da penje prije pola godine i rješenje problema nedostatka mjesta za trening u toku zimskih mjeseci o kojem su ostali samo pričali, je preuzeo u svoje ruke. Od ideje do realizacije prošlo je dvadesetak dana i odrađeni su prvi treninzi. Već se razmišlja o malom proširenju i zaokruživanju bolderanice na cca 15 m2. Srle – svaka čast, jedva čekamo proljeće na Smokovcu pa da vidimo rezultate.
Naš drugar iz Nikšića, Marko Radonjić, inače gorski spasilac, član PSD Javorak, pridružio nam se još jednom na penjanju pred kraj sezone. U navezi sa Vanjom, popeo je „Enjoy the silence“, u trećem Dromirskom steberu, smjer koji su prije dvije godine „otvorili“ Bojan i Novica. Lijepo ime za još ljepši smjer. Prvi cug zahtijeva malo opreznosti, tu i tamo ima klimavog kamenja, ostalo je za čistu peticu.
Još jedan lijep vikend i lijepo penjanje u Dromiri i, naravno, stara ekipa u svom prepoznatljivom elementu – organizacionom rasulu, što i nije neka novost ali jeste novost da smo ovaj put bili pojačani sa Markom Radonjićem iz Nk. I pored svega Marko, Novica i Ivan penju „Švedski sto“, još jedan prvenstveni smjer. Ako vrijeme potraje nadamo se još kojem danu na stijeni prije definitivnog zatvaranja sezone.