Bobotov Kuk i Z smjer
Ni sam ne znam kako dodje do dogovora oko odlaska na Durmitor ali jedno znam da se brzo i bez razmisljanja dogovorismo sta cemo tamo peti.Vec odavno na pameti imam taj uspon na Bobota iz Valovitog dola i to upravo logicnom linijom u obliku slova Z koja vodi ravno do vrha.Petak 15mart je izabran za polazak tek Djajin Defender je negdje oko 18h zabrundao ka Durmitoru.Polazna tacka je bila Ivan Do, a zavrsna Lokvice gdje smo stigli za manje od dva ipo sata sve zahvaljujuci dobro utabanoj prtini, u suprotnom ko zna kad bi se zavrsila ta nasa eskurzija uprkos cinjenici sta smo sve imali na ledjima..heavy and fast kaze crnogorska skola alpinizma.Posle vlazne noci u bivaku na Lokvicama nastavili smo ka Valovitom Dolu gdje smo planirali da prespavamo i u nedjelju ujutro krenemo na uspon.Sto smo planirali tako smo i uradili,Vanjin sator se sa jutarnjim zrakama sunca kao zastava slobode zaviorio Valovitim Dolom,a mi opijeni prizorom dozivjesmo duboku nirvanu(romanticarski zanos u mjerama dozvoljenog).Uspon je krenuo negdje oko 04.30h,imali smo da savladamo nekih 400m visinske razlike.Do prve rampe koja vodi na lijevo smo dosli posle sat vremena hoda padinom nekih 40 stepeni pa blagom zaravni.Prva rampa je i najstrmija nekih 50-55 stepeni sa sitnim detaljom na izlazu iz nje i veoma losim(suvim) snijegom u koji smo na momente tonuli do koljena,potom smjer nastavlja desnom rampom koja se moze presjeci pravo do pod stijenu gdje pocinje i zavrsna rampa na desno koja vodi ravno na vrh sa vrlo kratkim miksom pri izlazu.Na Bobotu smo bili oko 06.30h zadrzali se nekih pet minuta koliko da ozvanicimo sve ovo sa nekoliko fotki pa put za usi i nazad preko Skrckog pogleda.S druge strane situacija veoma losa,pomanjkanje snijega i miksa koliko volis, tako da smo morali abzajlovat nekih 15 do 20m najstrmijeg dijela kojih mi se i pored Djajinog predloga prosto nije dalo odpenjavat.Na Skrckom smo se onako srecni zbog ostvarenog rukovali i izgrlili,te se potom vazduhom prolomilo cuveno Djajino KAAFAAA i cini mi se nikad mi ljepse nije palo!Ostatak price je klasika sopska salata…pup,put,put na jug.
Sve u svemu bilo je to jedno lijepo penjanje i prije svega dobro druzenje,hvala Planini sto nas je pustila na svoje visove!
Ucesnici:
Djajic Aleksandar
Boskovic Bojan
