Аутор: admin
Eto, i to se desilo! Ponosni vlasnik prvih desetak kvadrata čelika, blažujke i hvatova je Srđan Lečić, momak koji je počeo da penje prije pola godine i rješenje problema nedostatka mjesta za trening u toku zimskih mjeseci o kojem su ostali samo pričali, je preuzeo u svoje ruke. Od ideje do realizacije prošlo je dvadesetak dana i odrađeni su prvi treninzi. Već se razmišlja o malom proširenju i zaokruživanju bolderanice na cca 15 m2. Srle – svaka čast, jedva čekamo proljeće na Smokovcu pa da vidimo rezultate.
Naš drugar iz Nikšića, Marko Radonjić, inače gorski spasilac, član PSD Javorak, pridružio nam se još jednom na penjanju pred kraj sezone. U navezi sa Vanjom, popeo je „Enjoy the silence“, u trećem Dromirskom steberu, smjer koji su prije dvije godine „otvorili“ Bojan i Novica. Lijepo ime za još ljepši smjer. Prvi cug zahtijeva malo opreznosti, tu i tamo ima klimavog kamenja, ostalo je za čistu peticu.
Još jedan lijep vikend i lijepo penjanje u Dromiri i, naravno, stara ekipa u svom prepoznatljivom elementu – organizacionom rasulu, što i nije neka novost ali jeste novost da smo ovaj put bili pojačani sa Markom Radonjićem iz Nk. I pored svega Marko, Novica i Ivan penju „Švedski sto“, još jedan prvenstveni smjer. Ako vrijeme potraje nadamo se još kojem danu na stijeni prije definitivnog zatvaranja sezone.
Da, da, dobro ste pročitali, nije greška već novi kredo lokalaca iz Malog alpinističkog kluba koji potpuno odslikava lijene penjače iz Podgorice i njihov novi stil penjanja koji podrazumijeva kasno ustajanje, obilni doručak, ispijanje kafe, čekanje da otopli i ulazak u stijenu što je kasnije moguće..ovo „fast“ se, naravno, ne odnosi na brzinu penjanja već na silazak. Ipak i pored svega navedenog ove jeseni u Dromiri odrađeno je nekoliko prvenstvenih uspona (Žbun direkt, Čaktar i Raspad sistema) i par ponavljanja (Želva i Centralna). Dromira polako postaje vrlo zanimljivo tradicionalno penjalište, solidna stijena, kratki pristupi i jugoistočna orjentacija čini ovaj lokalitet naročito zanimljiv tokom jesenjih i…
Ni ove jeseni nisu izostale posjete stranaca nasim planinama i stijenama. Počelo je krajem septembra kada su dvoje Slovenaca: Matic Košir i Neli Pegan popeli 3 prvenstvena smjera u masivu Durmitora, tačnije u Obloj Glavi – „Firma ilegal“, Terzinom bogazu – „Balkane moj“ i Lojaniku – „Glupost je neuništiva“. Međutim, zvijezda jeseni je naš stari prijatelj još sa opremanja penjališta iz Kolašina – Štefan Lieb, kome se nije dalo da ode ove jeseni u Yosemite pa je riješio da dodje ovdje i tako u dvostrukoj posjeti u oktobru popne 5 dugih smjerova i jedan kratki na Smokovcu. Prvo je u navezi sa svojom djevojkom…
Pojavljivanje nekog novog ko penje a pritom je iz CG ravno je pojavljivanju marsovaca na planeti Zemlji! Informacija da se u Herceg Novom pojavila mlada ekipa koja penje u kvalitetnim stijenama Orjena i pri tom izvodi prvenstvene uspone me je iznenadila ali još i više obradovala. Gro ekipe čine članovi planinarskog kluba Subra: Maja Čavar, Janko Gardović i Danilo Brajović uz još nekoliko mlađih članova, do sada su uglavnom penjali u Reovačkoj gredi, gdje su ponovili slovenačke smjerove, sjevernoj stijeni najvisočijeg vrha – Zubački kabao gdje su popeli prvenstveni „Dje malo“, zatim u stijeni Ubaljskog kabao i Mrčevim gredama gdje su popeli prvenstvene…
Cao drugari Evo konacno tog cuvenog izvestaja koji sam obecao jos pre 10-ak dana. Razlog kasnjenja sa ovim pisanijem je pomalo nedostatak vremena, potreba da se malo izduva glava posle svega a ponajvise moja lenjost kada je pisanje izvestaja u pitanju. Odakle poceti? Sad kada je sve gotovo i kada nema vise nepoznanica oko smera, mogu slobodno da kazem da je pocetak samog uspona zapravo najtezi. Glavni problem na Nose-u je guzva. Ona prica, ustacu rano i biti ispred svih nema pojma! Yosemite je internacinalno penjaliste i u redu pored ostalih stoje Japanci i Koreanci a biti u redu ispred…
Priča sa lijepim početkom i koliko toliko srećnim krajem Mnogi me pitaju zašto se bavim alpinizmom. Odgovor na to za mene je vrlo jednostavan. Nemam pojma. Možda zato što od čovjeka traži da konstantno održava balans između dobrog i lošeg. Drži ga na zemlji i ne da mu da se izgubi i ostane na jednoj strani ne poznajući onu drugu. Kao i svaka priča koja se dobro završi, u pozadini krije malu dozu nečega lošeg na koje malo ko obraća pažnju, a skoro niko ne izvuče pouku. Ali kad se završi loše, svi pokušavaju da nađu mrvicu dobrog, iako je…
U kanjonu Morače, u poslednje vrijeme, najviše alpinističke aktivnosti bilo je u stijenama u mjestu Dromira. Slovenci su popeli 3 prvenstvena smjera, Raca i Laković dodali jos jedan. Relativno dobar kvalitet stijene,mala visina, kratak i lagan pristup karakteristike su ovog tradicionalnog penjalista. Preovladjuju smjerovi IV i V stepena težine. Stijene su istočne orjentacije, najbolje vrijeme za penjanje je proljeće i jesen. Više o smjerovima ovdje