Аутор: admin
Dolina Malte u Austriji i ove godine je bila destinacija za dio ekipe iz MAK-a: Miloša, Anu i Vanju. Isto kao i prethodnih godina, uslovi nisu iznevjerili, iako je bilo sumnje zbog velikog otopljenja koje je prethodilo polasku. U planu je bilo i penjanje u okolnim dolinama , ali što zbog nekih birokratskih teškoća, što zbog stanja leda i novih sniježnih padavina, odustali smo od penjanja u Malnitzu, Moltalu, Bad Gasteinu. Naravno, leda nam nije falilo u Malti. – Poslednji u dolini ( nema ga u vodiču ), 70m., WI 2-3; Milos, Ana i Vanja – Keesbachfall, 90m., WI 3;…
Ovaj članak trebao je biti napisan prije tri mjeseca al fotografije s one strane Atlantika sporo putuju. Moram priznati da sam bio prilično iznenađen ali i vrlo srećan kada me je Dawn kontaktirala prošlo ljeto i izrazila želju da dođe na penjanje u CG. Zar će neko da potegne čak iz Amerike zbog penjanja na Smokovcu, pitao sam se. Crna Gora je prilično nepoznata penjačka destinacija i vjerujem da je put na koji su Dawn – Zora, Patrick – Petar i Jeremiah – Jeremija krenuli početkom oktobra bio za njih prava avantura i put u nepoznato. Nažalost vrijeme ih nije…
Ove jeseni opremljeno je nekoliko novih linija na stijeni Smoki. Ispod velike okapine – sektor A, dodat je jedan smjer, izbušen je i popet direktan start teskog projekta br.9, i 5 novih linija u sektoru D. To nije sve, opremljen je i jedan smjer od dvije dužine u velikoj stijeni iznad pumpe. Smokovac polako privlači i sve veći broj stranaca.Imali smo posjete iz Njemačke, Francuske i jednu manju grupu čak sa one strane Atlantika.O njihovoj posjeti u sledećem članku.
Opasno smo se razmazili na boltovane smjerove po Smokovcu, pa sve redje idemo u tradiciju.. a nije da nemamo đe. Ove jeseni ispenjana su 3, da, da, čak 3 prvenstvena smjera. Jedan u Dromiri – Gunji a dva početkom novembra kad su čak 3 naveze u jednom danu penjale na stijeni Ilijinog vrha iznad sela Fundina – Asteriks i Brate, brate.
Polovinom septembra, Bole, Nole, Dule i Vale, penjali su nekoliko dana u Paklenici i na Biokovu. O tome kako im je bilo možete pročitati u izvještajima iz pera Dula Mrdaka, kome je ova akcija bila prva ovakvog tipa.
Dan prvi, 15.09. – „Vulkanizer“ Vrijeme pokreta 9:30, to je bilo dogovoreno vrijeme međutim kao po našem starom običaju uvijek kasnimo sa polaskom. Bojan i Vanja jedva staju u Citroen karavana, natovareni kao da ostaju mjesec dana, nije ni čudo šta su sve ponijeli od stolica, stolova, frižidera, šporeta, lonaca i šerpi, produžnih kablova pa do posteljine i jastuka za miran san. Novica i ja idemo Polom. U Nikšić smo svratili da pripunimo rezerve hrane i pića i konačno više nema nikakvog razloga da negdje stajemo osim na 5,6 granica koje su pred nama. Cilj nam je da prije noći…
I ovog ljeta bilo je alpinističkih aktivnosti u stijenama durmitorskog masiva od strane pripadnika MAK-a. Prvo su Kaleza i Mićan, krajem jula penjali Direktni smjer, 200 m, V+/V, u sjevernoj stijeni Oble glave, vrha u čijem podnožju se nalazi jedan od simbola Durmitora – Ledena pećina, kao i nešto prvenstveno u Terzinom bogazu. Polovinom avgusta Novica i Vanja su penjali Sokol iz magle , 100 m, 6a/6a+ u Zupcima, kao i Direktni smjer sa varjantom ulaza u Obloj glavi. Zanimljivo je da obje naveze imaju potpuno drugačije mišljenje o kvalitetu stijene u Obloj glavi, prvi kažu da je stijena dobra, drugi kažu da je loša.…
Alpinistički bivak u Karlici na Durmitoru, podignut je prije više od 30 godina ispod stijena Šljemena. Bivak je sagradjen u spomen na jednog od osnivača AOB i prvog predsjednika dr.Rastka Stojanovića. Projektant je bila Varvara Medvedeva, a na njegovoj izgradnji dobrovoljno su učestvovali mnogi članovi Alpinističkog odsjeka Beograd, Javorka iz Nikšića, Brskovo iz Mojkovca kao i vojnici sa Žabljaka. Od tada do danas nekoliko puta je sredjivan u manjem obimu a poslednji put je farban 1996g. Ideja o njegovom ponovnom sređivanju javila se prošle zime, a na alpinističkom kampu u julu dogovoreno je da pripadnici AOB – OCP/MAK konačno nešto…
Još jedna posjeta dragog nam gosta iz Slovenije Stanka Miheva i njegove ekipe.Kao i uvijek rezultat je par prvenstvenih smjerova, ovaj put u stijeni Reovačke grede u masivu Orjena. Stanko i društvo boravili su u CG, baš u vrijeme održavanja kampa na Žijevu, tako da nismo imali priliku da se susretnemo. Popeli su dva smjera Lenartov greben i Rad stojim na travi. Ove smjerove , naravno, prate dobre skice, kao i opisi na slovenačkom koji se mogu naći ovdje.
Vikend krajem jula, Ana i Vanja su iskoristili da skoknu do Paklenice da vide da li je moguće penjati u sred ljeta na stijeni udaljenoj kilometar od mora. Naravno da može, pozicija kanjona je takva da su neke stijene u hladu prijepodne a druge popodne. Ispenjali su dva smjera: Centralni kamin i Sjeverno rebro od po 180 m, težine 4+ i 5+, iz jedne šestice junački utekli i naravno „primili“ se da ponovo dodju što je prije moguće jer je penjanje dugih smjerova u čvrstom primorskom krečnjaku pravo uživanje.