Ideja da se penje u lijevom platnu sjeverne stijene Maja Bojs stoji od ranije posjete Runicama, kada smo peli Racin i Pedjin smjer: Dijagonalisima. Na akciju baš sada sigurno je malo pogurao i Milan Ljubojević koji je najavio da je izrada vodiča za Prokletije u toku, i dao svoje ideje što bi bilo zanimljivo. Od tih nekoliko opcija stijena Bojsa je izgledala kao pravi izbor.Do iznad Ropojanskog jezera dolazimo terencem, odatle nastavljamo dobro poznatom planinarskom stazom a koja je dio rute Peaks of the Balkans, 1h do Runica. Runice su fenomanalna dolina, katun za izdig stoke iz Albanije. Na mjestu gdje je stari katun je i voda, koje tokom naše akcije ima sasvim dovoljno.
U dolini postavljamo šator, uživamo u zalasku sunca koji obasjava okolne vrhove. Druženje i energija su odlični. Rano ustajanje oko 4.30h, doručak i krećemo. Oko 1.15h pristupa do stijene. Prolazi se kroz izraziti usjek izmedju Scockistes-a i Maja Bojs. U prilazu uočavamo platno lijevo od centralnog žlijeba. U donjem početnom dijelu uočava se ulaz, vertikalna pukotinu u desnom dijelu stijene koja vodi do rampe koja vuče na lijevo a ispod ploče koja je djeluje da je zahtjevnije penjanje. U centralnom dijelu stijene kao prepoznatljivi element uočava se crni previsni plafon koji se može zaobići sa desne strane. Tako je i odredjena zamišljena linija smjera, ulaz pukotinom, potom dijagonala u lijevo, potom pravo gore ka plafonu, obilazak i nastavak pravo gore.
Ove godine je utisak da je sniježnik ispod stijene značajno manji, te recimo da Racin i Pedjin smjer sada imaju 20m više stijene za penjanje. Manje je izražen pa se lakše i predje, a svakako je ovaj prelazak preko leda malo napet, a uz samu stijenu a na mjestu našeg ulaza i nema leda. Novica ne može da odoli te vrlo rado vodi prvi cug, punu dužinu užeta, ocjena VI-, prelijep sistem pikotine. Mora se dobro iskoristiti i ploča koja je desno uz pukotinu za postavke nogu i onda to nije preteško penjanje, uživamo u ovom prvom cugu. Kvalitet stijene u donjoj polovini je fenomenalan i ima prostora za postvake. Kasnije, kako smo išli više i kvalitet se mijenjao te je u srednjem dijelu ok a u završnim cugovima izuzetno krušljivo.
Posle ovog lijepog ulaza, slijedimo rampu na dijagonalno na lijevo uz manje skokove u stijeni. Dogovor je da do plafona vodimo ja i Bojan u blokovima. U ovom dijelu penjanje je lijevo, čvrsta stijena i nešto lakše. Sa 3 cuga, prateći liniju ka crnom plafonu, se pozicioniramo u žlijeb lijevo od centrale izrazite ploče.Odavde stijena ka plafonu djeluje lako oborena, ploče i pukotine. Moj cug je sledeći te biram kao najlakše sistem pukotina koji vodi izmedju dvije ljuske/dvije ploče koje su odvojene od stijene i prolazim tuda. Koristim previš frendova te se odlučujem da skratim cug i sidrište pravim na manjem platou.
Odatle slijedi odluka da li sa ovog platoa zaobići ploče u lijevo ili preko ploča da se prate manje pukotine, to svakako izgleda kao ljepše penjanje. Ipak odlučujem da vidim kako je lijevo, na prvi pogled izgleda lakše ali se zakucava u gornjem dijelu u nešto što može biti teško i previsno. Vraćam se nazad i odluka je da to ipak bude atraktivnije penjanje a i zaobilazi se taj potencijalni problem. Pojačavamo sidrište, prvi bolt, te prtim manju pukotinu desno sa ciljem da se prebacim na sistem pukotina ploča u lijevo. Ovo prebacibvanje ne djeluje ni malo lako, te ipak stajem i bušimo još jedan bolt. Uz puno balansiranja prebacujem se u lijevo, i idem dalje. Postavim više klinova i frendova, a u završnom dijelu ploče su glatke i teško mi je da napravim korak više. Ipak stajem na klin i nekako hvatam vršni dio pukotine. Da sam bio u prilici da se vratim vjerovatno i bih jer ne penjem tako teško, osim kad se mora i nema nazad.Iza mene prolazi Novica slobodno i ocjenjuje detalj sa VII a za nama i Bojan kojem nije padalo na pamet da vadi klinove, a i kreće priča o njegovoj penjačkoj penziji, a koja zbog dobre šale na taj račun podiže moral.
Iscrpljen zbog umora i adrenalina, nisam u stanju da vodim naredne cugove te rado prepuštam Novici da vodi dalje. Novica je motor ekipe i to je pokazao u sledećim cugovima gdje su težine konstantne, ocjene VI.Sledeći cug nas pozicionira tačno ispod plafona, koji obilazimo sa desne strane. Tu na sidrištu ostaje bolt, a Novica se premješta 2 m u desno, iza ivice stijene, i pravoo gore preko ploča. U tom dijelu postavlja 4 bolta. Dok sam slušao rad bušilice, jedan bolt za drugim znao sam šta nas čeka. Ta sledeća dva cuga, desno od plafona, nude super lijepo i eksponirano penjanje, te je osjećaj fenomealan.
Za dalje, tražimo najlakši izlaz, ali ispred nas je još dosta penjanja i ništa se ne čini lako. Vučemo polako u desno, preko skokova u stijeni. U narednim cugovima polako gubim orijentaciju u smislu gdje smo ostavili koji klin ili bolt. U sjećanju mi ostaje karakterističan žlijeb sa zaglavljenom kamenom na vrhu kuda prolazimo. Pokušavam da izvadim neki od klinova koje je zakucao Novica i ne uspijevam. Postavio je i svoj omiljeni, ruski klin, i tu gubim više od 15 min, bez uspjeha, i bez snage da udarim čekićem više ni jednom. Kad sam došao do sidrišta Bojan je bio zadovoljan što klinovi nisu završili na njegovo uže. Već je 18.30h a mi imamo još penjanja.
Uočavam moguću traverzu i otpenjavanje u desno, oko manjeg stebera na lakši teren, te zbog manjka vremena koristimo priliku da izadjemo brže iz smjera. Sa druge strane teren je ovdje izrazito krušljiv, prvi cug vertikalan i krušljiv. Sledeća dva završna cuga su lakša ali i samo kretanje užeta pokreće kamenje koje nas zasipa odozgo, srećom promašuje, u jednom trenutku je bila prava kanonada.
Na greben izlazimo u sami zalazak sunca. Pogled ka vrhovima Karanfila je nevjerovatan.
Srećni i umorni, zadovoljni što smo po danu izašli iz stijene jer je nbio realan i rizik od bivaka, pakujemo opremu i kratko grebenom idemo do vrha.Sa vrha se otvara pogled ka Maja Jezercetu i jezerima u dolini.
Nalazimo stazu koja ide od vrha Maja Bojs, treba biti pažljiv i pronaći ovaj ulaz, koje označen kamenom piramidom.Koristimo još malo svjetla da sidjemo niz Bojs. Do prevoja smo za 45min, sada već u potpunom mraku, te prvi put stajemo i pravimo pauzu. Dalje nastavljamo pod čeonim lampama, pratimo stazu ka Runicama koja je uglavnom lijepo vidljiva. Zbog mraka to ide malo sporije, te nam treba oko 2-2,5h nazad do baze. Jutro u Runicama je fenomenalno, lagano pakovanje i uživanje u priozoru. Putem nazad do auta srijećemo i do 50 stranaca u manjim grupama koji idu ka dolini Theth, još jednom se uvjerivši u popularnost ove rute.
Danilo Pot
Linija smjera:
Karton smjera: http://montenegroclimbing.net/wp-content/uploads/2024/07/Kumara_Bojs-Karton_prvenstvene_smeri.pdf
Izvještaj u PDF: http://montenegroclimbing.net/wp-content/uploads/2024/07/Kumara_Bojs-Izvjestaj.pdf