Tokom 31.jula i 01.avgusta 2021.god., u navezi sa Bojanom Boškovićem, ispeli smo jedan od prokletijskih klasika, smjer „Greben prestola“.
Greben prestola je prvi put popet tokom 8.-9. jula 1957.god. Prvi penjači su Živojin Gradišar i Branko Kotlajić.
Ocjena IV/V; 700m; 10h.
Visina je 700m, dužina preko 1km. Smjer ide lijevim grebenom prestola do glave prestola, potom grebenom do Južnog vrha (Maja ë Keče, 2441m), potom grebenom do Velikog vrha (Maja Gurt ë Zjarmit, 2490m), potom razvedenim grebenom do Sjevernog vrha (Maja Bals, 2460m). Dalje silaz markiranom planinarskom stazom na Krošnjina vrata(Čafa ë Skrožs), u Krošnju i nazad u dolinu.
Zanimljivo je da su 04. i 05. jula 1957.god., dakle samo koji dan ranije, peli Kotlovski smjer, sa izlazom na Južni vrh (Maja ë Keče), 2441m, u navezi Živojin Gradišar, Branko Mitrašinović i Branko Kotlajić.
Slika 1. skica iz Smekeovog vodiča. Slika 2. Opis iz Smerkeovog vodiča.
Sami pristup uskim asfaltnim putem dolini Grebaje (po nekima Grbaja) vas fascinira i siguran sam da apsolutno svako ko po prvi put vidi vrhove koji okružuju dolinu poželi da ih popne.
I moj put je, kad sam prvi put došao u Grebaju, bio prelijepa planinarska tura na Volušnicu, Talijanku, Popadiju. Nevjerovatan pogled na Karanfile sa druge strane je takav da sam se odmah zaljubio. Vide se grebeni, vrhovi i naravno Koplje. Više puta sam crtao u glavi linje kuda bi sve bilo super provući smjer.
Prošlo je dosta od tada, penjački smo polako odrastali, i uvijek nam je želja bila prokletjska stijena. Ali se uvijek činilo surovo, nedostupno, teško. Čuvena po krušljivosti i strmim travama.
Odabir smjera nije bio težak. Oko Grebena prestola ima uvijek malo mistike, fantazije pa nije teško ni maštati da se penje. Samo ime je privlačno. A pogled iz doline na ovaj greben super-privlačan. Prosto pogled iz doline je takav da stvarno može da se zamisli forma prestola (kameni presto, ne onaj iz Game of thrones) i izgleda fenomenalno. Greben prestola smo sanjali.
Tome dodajte i opise ranijih akcija poput Kim Besinger.
Ovo ljeto je crv u meni proradio. Ne mogu reći da sam se osjećao sigurno da ja to mogu (naprotiv), ali želja da se popne jedan klasik o kom se stalno priča je proradila. Naći partnera nije bilo lako, Ivan se izvukao na koljena i silaz, Vanju smo ubjeđivali do samog dana uspona al se nije dao, itd… Uglavnom, na alpinističkom kampu me pita Bojan, više kroz šalu, kad ćemo se navezat nas dvojica? Ajde u Greben prestola kažem mu. Zastao je 5 sekundi a onda sa osmjehom: oću. Prvo je rekao pa onda razmislio. „E kako me nagovori“, ponavljao je danima. Iznenadio je i mene priznajem, pa ni ja nisam imao kud nazad. Nisam planirao to tako odjednom.
U svakom slučaju krećemo pripreme, prikupljamo informacije prije svega. U tom smislu imamo Smerkeov vodič i na internetu nekoliko opisa ranijih uspona. Najkorisniji se pokazao Sišketov opis smjera koji smo prekucali i odštampali. Kasnije tokom penjanja nam je bio izuzetno koristan jer smo u svakom trenutku znali što nas čeka u dužini pred nama. Ovaj opis prilažem na kraju ovog izvještaja kao pomoć za sve buduće penjače. Tu su i tekstovi Kim Besindžer, Sišketov blog, izvještaj Dušana Brankovića iz 2018.god., pomalo upozoravajući.
Ivana konsultujemo u nekoliko navrata. I svaki put kad se vidimo sijaju mu oči i samo kaže: Baš sam srećan. E super. Baš mi je drago. I ponovo: Baš sam srećan.
Osim njegovog oduševljenja dobili smo i korisne savjete. Prije svega o količini vode, ne u smjer sa manje od 3 litra vode, možda i više. Mi na kraju odlučujemo da nosimo po 4 i bilo je taman, potrajalo je do Sjevernog vrha, bez vode smo ostali pri silazu ali to je bilo sve ok.
Kada je u pitanju oprema frendovi ne znače skoro ništa, slabo i čokovi, uglavnom trebaju klinovi. Ponijeli smo 8 na kraju, dva ostavili u detaljima, a ostali su nam fino poslužili. Kompleta je dovoljno 8 (da ne kažem i 6) jer u principu po cugu ide uglavnom po nekoliko osiguranja, do 6 možda najviše. I naravno gurne. Gurtni smo ponijeli dosta i to je fino radilo posao jer je i dosta štandova bilo oko klocni, neki na klinovima. Duži prusici.
Za uže nam je savjetovao jedan half, što je vjerovatno sasvim ok ali smo se ipak odlučili za dva užeta. I sa ove distance sigurno da je za sve u pravu, i jedan half bi nam bio dovoljan.
Dakle rezime: dosta vode, jedno uže za dvojnu i oba halfa za trojnu navezu, klinovi, gurtne, prusici, malo kompleta.
Dao nam je i preporuke za bivak. Planirali smo bivak u stijeni, te za tu namjenu pripremili po bivak vreću, ja dodatno i manju vrećicu za spavanje. Bojan je na kraju spavao u perjanoj jakni i bivak vreći. Bilo je sasvim ok za obojicu jer su ovi dani bili baš topli.
Kao pogodno mjesto za bivak preporučuje policu prije prve škrbine koju su on, Siške i Sana pripremili tokom njihovog penjanja smjera. Pominje i eventualno bivak između prve i druge škrbine. Bivak smo na kraju pripremili za dužinu iznad njihovog. Opet, sa ove distance, nadam se koristan savjet budućim penjačima, bivak planirati izmedju prve i druge škrbine, neposredno prije bijelog stjenovitog skoka. Tu nam se sledećeg dana ipak učinilo kao najbolje mjesto. Djeluje da baš tu ima potencijala da se uz malo rada pripremi horizontalna polica i uredi lijepo spavanje. I nama je zaista bilo super ali nije loše da se još malo penje, prođe prva škrbina i prvi detalj V, pa onda bivakuje, a visočije ste u smjeru. Ako sam dobro shvatio Raca je bivakovao upravo tuda, izmedju prve i druge škrbine, i to je i naša preporuka za buduće penjače.
Naravno, smjer se potencijalno može peti i bez bivaka, u jednom danu. Više naveza je to uradilo na taj način, između ostalih Željko Loncović I Gašo. Iskreno mi smo baš uživali u bivaku, tako da mislim da bivak (planirani) nikako ne treba propustiti.
Tad je pao i dogovor da se svako od nas javi Vanji i probamo još jednom da ga ubijedimo. Sjutra zove Bojan: nesiguran je u mene, ne zna kakav sam za dug smjer, nemam previše iskustva, sporo penjem i stavljam previše međuosiguranja itd. Bolje Vanja da i ti da ideš sa nama. Sledećeg dana ja, nesiguran u Bojana, nije dugo peo, porodične novosti itd. …i na kraju Ivan koji nije siguran u nas dvojicu, nešto ćemo da zajebemo itd., te bolje da ide trojna naveza. Nije popustio.
U dolinu dolazimo u paketu, porodično, i ja i Bojan i Vanja kao podrška. Smjestili smo se u eko katun Deljanin – domaćin za svaku preporuku. Prvi dan zbog poslova stižemo kasno za kretanje u smjer te prvi dan i sljedeće prijepodne družimo se u dolini. Anđa, Sana i Petra su već ekipa, izmišlaju igre za sebe. Podrška od naših porodica nam puno znači, srećni smo što su tu sa nama. S druge strane, tokom penjanja smo imali peh da izgubimo Motorole pa nismo mogli da im javimo da je sve ok, te je drugog dana penjanja bilo zabrinutosti, stresa, iščekivanja…
Pristup za smjer je dobro poznati put, od treće livade u dolini vodi planinarska staza u Kotlove, tj pod poznatu stijenu Koplja. U gornjem dijelu se formirao izvor otapanjem leda i snijega, ove godine će nameti snijega sigurno dočekati novi snijeg. Izvorska voda nas raduje, ne moramo da trošimo zalihe koje smo ponijeli. Iza ove vode gore visoko proviruje Koplje, fenomenalan prizor.
Slika 3. – pristup ka Kotlovima
Slika 4. Koplje, detalj iz pristupa.
Sa treće livade krećemo oko 15.00h, pristupa do ulaz u smjer od treće livade ima oko 1h i 30min.
Planinarskom stazom se dolazi do žljeba kuda u gornjem toku teče pomenuti izvor, iznad njega se izlazi u Veliki Kotao sa stalnim sniježnikom i Kopljem. Odatle udesno pod greben i preko sipara, a kad se dodje na najvisočiju tačku mora se sići nekih 50 m do ulaza u smjer.
Slika 5.ulaz u smjer, dolje lijevo.<
U smjer ulazimo u 16.30h. Prve dužine su strma trava, u drugoj manji stjenoviti skok, potom se izlazi na greben i nastavlja penjanje po manjim stjenovitim skokovima i strmim travama. Nailazimo na policu koju su pripremili Sana, Siške i Ivan ali pošto imamo još dosta vremena do zalaska odlučujemo da izvučemo još jednu dužinu, skoro do pred prvu škrbinu.
Šta je škrbina? To je veliki usjek u stijeni, i imaju dva takva baš jasno vidljiva usjeka u donjem dijelu grebena, tj. do glave/vrha prestola, prva škrbina se otpenjava a niz drugu abzajluje.
Tu pripremamo dvije horizontalne police, dovoljne da se fino ispružimo. Polako zalazi sunce a prizori oko nas su nevjerovatni.
Slika 6. – Pogled na greben iz bivaka.
Slika 7. – Zalazak sunca iza Maja Vojusit.
Imali smo više nego dovoljno vremena da lijepo pripremimo bivak, večeramo i nekih sat dva uživamo u pogledu na Volušnicu, dolinu Grebaje i brojne, nepregledne Prokletijske vrhove.
Noć je bila topla pa je i nama bilo više nego udobno i toplo. Dogovor je ustajanje u 4 i pokret sa prvim zracima sunca.
Ipak tu malo kasnimo, lijepo je u vreći i sa pogledom još uvijek na zvijezde pa ne žurimo, sviće polako. Doručak, izlazak sunca, spremanje za pokret, krećemo u 5h.
Još jednom komentar oko bivaka, bivak ne propustiti jer je sam za sebe uživanje, nevjerovatno iskustvo. Preporuka da ipak bude posle prvog detalja penjanja, tj izmedju prve i druge škrbine, pred bijeli stjenoviti skok. Za penjanje do tog mjesta potencijalnog bivaka, a mi smo spora naveza, trebalo je još sat. Dakle u smjer ući oko 15.00h te ostaje dovoljno vremena da se stigne do ovog mjesta i pripremi bivak. Ako želite da ste baš sigurni da imate vremena da sve pripremite za bivak može i u 14h ali zaista nema potrebe prije.
Iz našeg bivaka vrlo brzo dolazimo u prvu škrbinu, te slijedi prvi cug težina. Po prvi put navlačimo penjačice. Linija je logična, imaju 3 stara klina koja ukazuju kuda ići a i sasvim je dovoljno na njih se osigurati, posle se izlazi na travnate police i do logične klocne na kojoj je štand a koja je obilježena starim prusikom.
Slika 8.- Slika iz penjanja prvog detalja.
Odatle ide penjanje po bijelim pločama do stjenovitog skoka koji se penje desnom ivicom, potencijalno se može zaobići desno po nešto lakšem terenu ali svakako uz penjanje. Preporuka je da se penje po logičnoj desnoj ivici. Potom se izlazi na ploče i dolazi do ivice druge škrbine. Odatle abzajl oko 15m. Na tom mjestu i mi ostavljamo komad prusika za abzajl jer nam onaj raniji ne uliva povjerenje.
Ulazimo u niz cugova težina oko V, iz doline u tom dijelu greben izgleda najvertikalniji. Iz druge škrbine ide se logičnom linijom, kroz zajdu desno, pa se u gornjem dijelu skreće u lijevo preko sistema polica na travnate police. U tom cugu, u donjem dijelu nalazimo dva stara klina. Dodatno se osiguravamo sa još jednim u gornjem dijelu, te izlazimo na gornju travnatu policu, štand na klocni u lijevom dijelu najveće travnate police.
Slika 9. i 10. – Pogled na cug posle druge škrbine.
Sledeći cug je meni bio jedan od zanimljivijih, u lijevom dijelu stijene je vertikalni steber kuda je teško, te sasvim logičnim putem ide se ka desnoj ivici preko lakšeg terena, tu postavljamo klin koji smo ostavili a koji je vidljiv sa štanda. Dalje nalazimo 3 stara klina. Penjemo preko eksponirane stijene, komad baš lijepog penjanja. Bojan u gornjem dijelu izlazi tačno iznad mene. Odozdo izgleda fantastično.
Slika11. – Bojan u detalju.
Slika 12. – Pogled sa štanda nazad na greben.
Slika 13. – Detalj iz cuga
Slika 14.- Jedan od starih klinova.
Potom slijedi dužina klasičnog grebenskog penjanja, umjereno krušljiva stijena. Dolazi se do prvog žandarma (tornja) koji se obilazi sa lijeve strane uz penjanje težine oko V-, osiguravamo se sa nekoliko klinova u tom dijelu. Mora se biti oprezan pri ovom priječenju sa lijeve strane jer je stijena krušljiva, gazi se na takav jedan komad koji nekako drži a i sama izrazita ljuska sa lijeve strane koja se mora obići za sada drži ali se uvijek mora provjeriti. Eksponirano penjanje. Ispod je Veliki Kotao sa lednikom.
Slika 15. – Razbijena stijena grebena.
Slika 16. – Prvi toranj i obilazak sa lijeve strane.
Još jedan cug grebenskog penjanja, ide se više lijevom ivicom grebena. Dolazi se na stjenoviti skok sa pukotinom koju opisuje Siške u svom izvještaju.
Slika pukotine – preuzeto iz Sišketovog bloga.
Navodno da ne trošimo vrijeme odlučujemo se za obilazak sa desne strane. Moguće tu da pravim grešku te se odmah po obilasku vraćam ka grebenu tj ka mjestu gdje se završava navedena pukotina. Zbog trenja užeta jedva izvlačim uže do mjesta gdje se završava navedena pukotina i tu sam prinuđen da pravim štand. Taj štand je na klocni ali na baš uskom dijelu grebena, usko da jedva imam prostora da stanem, a desno vertikala kakvu nisam još vidio tokom našeg penjanja, odsječena stijena sve do Kotla.
Slika 17. –Pogled sa štanda, pravo u Kotlove
Greška je što smo uopšte obilazili pukotinu, to treba da se penje! I onda nema trenja a vjerovatno ni takvog štanda. Druga greška je kad sam već krenuo desno da obiđem što možda nisam još otišao desno i obišao i toranj u cjelini.
Elem sa takvog štanda nailazi se na toranj koji obilazimo sa desne strane uz sam toranj, po krušljivom terenu, ni malo prijatno.
Potencijalno se možda može obići i sa lijeve strane, bilo bi to super penjanje. Druga opcija je ovaj obilazak desno ali uz dosta opreza jer je baš krušljivo. Stijena lijevo oko tornja djeluje bas dobro, zdravo ali eksponirano i da bi potencijalno bio neki detaljčić tu.
Sledećih cug, dva je ponovo po grebenu, klasično grebensko penjanje, umjereno krušljivo. Meni je ovaj dio bio sasvim ok. Sa te dvije dužine dolazi se do glave prestola koja se obilazi lijevo.
Preko dužine travnatih polica lako se obilazi u ijevo i dolazi iza glave prestola. Kad se prilazi pozadi vide se linije dva šiljata grebena, malo sam se zabrinuo da ne mormo tuda jer je bilo već dosta. Želim na Južni vrh pa malo zasluženog odmora.
Izraziti greben sa tornjićima koji se nastavlja od glave prestola se srećom obilazi, ide se njegovom desnom stranom preko strmih trava ka žljebu između dva grebena, naviše preko strmih trava i razvedenog terena. Na mjestu gdje se spajaju ta dva grebena čini mi se da je to to – Južni vrh. Izlazimo na navedenu tačku kad ono tek smo na sred grebena između prestola i Južnog vrha. Odmah nailazimo na škrbinu, tj. pred nama je provalija od oko 15m, mora abzajl. Umjesto na Južni vrh izašli smo kod klina za abzajl. Taj klin je postavio Siške u jedinom zdravijem komadu stijene. Abzajl sa dosta opreza, zbog eventualnog klatna pri silazu na dno škrbine, te uže od klina ide preko grebena te na tom mjestu oprez zbog potencijalnog zaglavljivanja užeta. Tu nalzimo stari klin, sa kog produžavamo obzajl još 10tak metara na travnate police sa lijeve strane. Tu pravimo sidrište i odatle priječenje ulijevo i penjanje preko strmih trava i stjenovitih skokova do vrha grebena, potom grebenom do Južnog vrha. U tom dijelu uglavnom penjemo simultano.
Izlaz na vrh je nevjerovatan. Tu smo oko 16h, sunce već polako slabi. Zaslužen odmor. Srećni. Vode imamo još litar ili malo više, skoro sve je prošlo ali imamo dovoljno do Krošnje. Nevjerovatni pogledi na Maja Fortit sa desne strane, pravo Schockiscrtes i iza njih Maja Bojs. A iza njih gorostas, Jezerski vrh.
Slika 18. – Pogled sa Južnog vrha preko doline Ropojane.
Slika 19. – Pogled na Maja Fortit
Sa južnog vrha ponovo grebenom, pravo grebensko penjanje uz dva zanimljiva otpenjavanja. Pri ovom drugom smo se dodatno osigurali. Ne bi bila greška ni ostaviti komad prusika i abzajlovati, ali i otpenjavanje je sasvim ok. Na kraju pod Veliki vrh obilazi se sa desne strane, nalazimo stari klin, na kraju grebena a pred obilazak u desno. Desno je zdrava, super stijena, fino penjanje i sa tim lijepim cugom penjanja i pogledom na Ropojanu se završava penjanje.
Slika 20. – Pogled na završni dio grebena.
Slika 21. i 22. – Na vrhu Velikog vrha.
Dalje preko razvedenog grebena na Sjeverni vrh (Maja Bals) a odatle markiranom planinarskom stazom. U Krošnji ima snijega i tu nas otprilike hvata mrak. To nam je i bio cilj, do Krošnje da se spustimo dok se još vidi. Sa Sjevernog vrhado doline oko 2 i po sata. Sišli smo brzo jer smo znali da naši dolje brinu.
Prva radost voda u dolini.
Najveća radost pozdraviti i zagrliti naše. Dugi su to bili zagrljaji, uz malo plača. Ana i Anđa su morali da krenu ranije, a Vanja je ostao i bio tu sa našima, na čemu sam mu neizmjerno zahvalan.
Utisak je da je psihofizički izuzetno zahtjevan smjer, dugačko penjanje, bez prevelikih težina ali u pravom smislu Prokletijski klasik, u fantastičnom ambijentu. Treba doživjeti. Zaista ovakav smjer te učini srećnim.
Izvještaj pripremio Danilo Pot, avgusta 2021.
Povezani izvještaji:
1.Kim Besinger – http://www.montenegroclimbing.net/kim-basinger
2.Sišketov blog – http://pogledunazad.blogspot.com/2012/08/blog-post_16.html
3.Dušan Branković – https://serbianclimbing.com/izvestaji/izvestaj-greben-prestola/
Sišketov opis:
GREBEN PRESTOLA V,700m
Prva dužina strma trava do 40 stepeni sa stjenovitim skokovima.Štand na drvetu. Druga dužina kao i prva,štand na drvetu.Treća dužina prolazi kroz prvi kameniti žljebić (III) na vrhu kamenitog skoka klin alkaš.Potom slijedi još nekih 100m penjanja po travnato kamenitom grebenu do bivak polica (napravljena 2012).Polica dovoljno za troje.Od police još 60m do prvog sedla(škrbine). Štand na kloci. Naredni cug (V-),tri klina,preko žljeba i ploča ulijevo. Izlazi se na lakši teren sa travom. Štand na očiglednoj klocni sa desne strane 40m.Naredna dužina 50m do stjenovitog bijelog skoka bez težine. Stjenoviti skok prepenjati po desnoj strani (IV+),ili obići bez težine sa desne? strane.Nastaviti dalje po oborenim bijelim pločama(I),50m. Štand na tornjiću. Abzajl ili odpenjavanje od 15m (1klin) do sedla(škrbine). Naredna dužina preko stijene u skokovima(V-,45m) na travnatu policu,štand na klocni. Potom slijedi cug(V,30m,tri klina).Štand pravili na klinovima.Nredna dužina preko umjereno krušljivog grebena (IV-,50m) štand bio na klinovima.Dalje po grebenu,prvi toranj obići sa lijeve strane (IV+/V-,50m).Štand na klocni.Dalje preko lijepe pukotine (V+) koja se orginalno zaobilazi sa desne strane po lakšem terenu 50m.Naredni cug je najkrušljiviji (IV) 50m, štand na klocni(Ono što se pokazalo kao ubjedljivo najgora dužina po pitanju krušljivosti jeste zadnja dužina prije glave prestola.Možda ovdje treba probati po samom grebenu ili sa lijeve strane. Naša desna varijanta ispala je pravi mali horor) Potom se priječi bez težine na sedlo iza glave prestola, prečka po travi 50m.Dalje nastaviti priječenje do lakog žljeba desno od grebena još 50m ili nastaviti po stijeni ili travama (III) desno od grebena i nakon dvije duzine(2x60m) priključiti se žljebu. Od vrha žlijeba po lakšem terenu (II) do vrha grebena. Odatle abzajl (klin i karabiner) 15m na sedlo-škrbinu (klin). Sa škrbine sići i penjati po strmim travama lijevo od grebena 60m, štand na klocni. Dalje grebenom 60m (II) do lakšeg oborenog terena. Do Južnog Vrha još 5min lakog terena. Sa Južnog na Srednji vrh grebenom ocijenjen I-II sa detaljima III. Ovaj greben pored par zanimljivih odpenjavanja ima i veoma lijepo završno penjanje.Sa sjevernog stazom preko krošnje do doma.
