Zimska sezona 2019/2020 ostaće upamćena po veoma malo sniježnih padavina. Ove godine skijališta gotovo da nisu radila.
Uslijedio je poziv sredinom marta da se zbog pandemije COVID-19 vratimo u CG, te pri pakovanju odlučujem da svu svoju opremu za zimu ostavim u Beogradu. Mislio sam nema šanse ove godine. A po dolasku u CG obavezan karantin, 14 dana, produženo za još 14.
Naravno Laković odmah predlaže akciju u Kučima, što će morati da sačeka da karantin prođe. Tako da na kraju dogovor pada za subotu, 25.april. Dosta kasno u sezoni a i uslovi ne bas idealni, period minusa je upravo za nama. Ipak što je, tu je, idemo sa ciljem da razbijemo „kletvu“ zimskih uspona koja stoji od aprila 2014.god. a sve zbog jednog nenapisanog izvještaja. Taj april 2014.god ostaće upamćen po velikoj zimskoj penjačkoj akciji kluba i od tada sličnu nismo uspjeli da organizujemo. Izvještaj se još uvijek piše, a za pisanje izvještaja Vladu je ponuđena i uređena livadica na Medunu sa cvijećem, pčelama i prijeko potrebnim mirom neophodnim za sumiranje utisaka sa jedne ovakve akcije. U nadi da ćemo makar malo doprinijeti razbijanju „bačenih čini“ odlučujemo se na ovu malu akciju i pišem ovaj mali izvještaj u očekivanju ovog većeg iz 2014te.
Pozajmljujem stare Miloševe cipele, dereze donira Srđa, još po nešto iz kluba i prikupljena oprema.
U subotu veče postavljamo kamp na poznato mjesto, livada u dolini posle Bukumirskog jezera, mjesto našeg ljetnjeg alpinističkog kampa. Iz doline odličan pogled na okolne vrhove. Cilj su nam Pasjaci, grupa nazubljenih vrhova odmah iznad kampa i jedan od kuloara u toj stijeni.
Priprema kampa. Priprema opreme. Stare cipele su u takvom stanju da moram djonove da učvrstim „duck-tape“-om i prusicima da ne otpadnu (izdržalo nekako).
Pokret oko 3h izjutra i pristup po noći po dobro poznatom terenu, kroz uvalu između pomenutih Pasjaka i centralnog bezimenog vrha. Ljeti su po izlasku iz šume tu dva polja sipara koji se protežu do ispod same stijene. Sada pristup po mrklom mraku sa čeonim lampama. Kroz šumu i čak polovina prvog sipara su bez snijega, potom slijedi snijeg koji je na momente mek, na momente tvrd te sve to zjedno otežava pristup. U gornjem dijelu, otprilike u središnjem dijelu gornjeg sniježnog polja sa lijeve strane otvara se pogled na Pasjake u kojima tražimo kuloar za nas. Pristup 1.30h.
Između II i III vrha sa desne strane pruža se kuloar koji djeluje najuzbudljivije, fina linija u sred stijene, relativno uzak, odličan. Super se vidi kad se ova stijena posmatra od jezera. Pristupamo ka njemu. Malo razočarani što nije u potpunosti zapunjen snijegom. II-III nedelje ranije sigurno bi bilo idealno. Ovako nas čeka i malo miksa, možda zanimljivije.
Snijeg u kuloaru je dobar, drži dobro baš gdje treba. Nailazimo na 3 skoka u stijeni od oko 1,5-2m, u ostalom dijelu snijeg 50 stepeni. Ukupno 2 rastežaja užeta. Na kraju super penjanje. Izlazak na 2000 mnm i visinska razlika od kampa 600mnm. Prvenstveni smjer u Pasjacima, 100m.
Na vrh izlazimo oko 7h, vedro nebo i jutarnji pogled na Pasjak, Štitan, Surdup i mnogo dalje sa kraja na kraj Crne Gore, kao i na albanske Prokletije su prava nagrada. Uživamo u prizoru skoro 2h.
Za povratak biramo stazu ka centralnom dijelu Surdupa i poznatom polju boldera pa okolo, poznatom, dužom stazom, ka kampu da osmotrimo i ovaj predio. Ovaj dio Surdupa i ovo polje boldera izgleda zaista nevjerovatno i sada, dijelom pokriveno snijegom.
Mala akcija, prijatan umor, puno zadovoljstva što smo u planini.
Učesnici: Ivan Laković, Danilo Pot
