Pasjak je markantni vrh koji se uzdiže na istočnom kraju doline, maltene u samom središtu kruga koji obrazuju Torač, Veliki Toljevac, Štitan, Surdup i Velji Vrh. Visok je 2025m, ima dva izražena grebena – sjeverozapadni i južni, kao i tri prepoznatljive stijene – sjevernu, istočnu i jugozapadnu. Stijene su prosječne visine c.200m, relativno su dobrog kvaliteta, mada, kao i u svim velikim krečnjačkim stijenama, krušljivi detalji nisu nikakva rijetkost.
Via normale pristup ( kao i silaz ) vodi južnim grebenom, mada postoji i mogućnost uspona travnatim žljebom koji se pretvara u sistem polica nekih pedesetak metara lijevo od njega. U svakom slučaju, taj put se ne preporučuje što zbog eksponiranosti, a što i zbog mogućnosti klizanja. Markirana staza prati liniju grebena tako da je i to jedan od razloga zbog čega se ovim putem češće vrše plninarski usponi i silazi. Pomenuta markirana staza vodi od samog jezera do vrha Pasjaka krivudajući kroz usku dolinu između Torča i Pasjaka, zatim obilazeći Pasjak sa istoka da bi izašla na grebenski plato, gdje se račva na dva dijela. Sjeverni krak vodi grebenom na Pasjak, a južni se odvaja ka prevoju između Štitana i Surdupa. Od jezera, do ovog račvanja se stiže za oko 1.30 h. Doovde se može pristupiti i kroz prolaz između Pasjaka i Veljeg Vrha, ali je taj put, iako skoro dvostruko kraći, zbog konfiguracije terena mogo teži i oduzima približno isto vrijeme.
Same stijene i sjeverozapadni greben Pasjaka predstavljaju ozbiljan alpinistički izazov. Njihova prosječna visina ne prelazi 200m, ali dužine smjerova koji kroz njih vode uvijek iznose više jer podrazumijevaju i dosta hodanja po razbijenom visokogorskom terenu punom škrapa i jaruga, i to posebno dolazi do izražaja u sjevernoj stijeni i sjeverozapadnom grebenu. Oni se, ustvari, sastoje iz tri dijela: donje barijere, visine 30-70m, koja se proteže čitavom dužinom sjeverne stijene, zatim velike police, koju odlikuju sve maloprije pomenute karakteristike, i vršnog dijela koji predstavlja i najatraktivniji dio samog vrha. U njemu se izdvajaju nekoliko uočljivih detalja- sjeverozapadni greben, veliki sipar koji vodi od police do pod sam vrh i centralna glava koja je pomenutim siparom odvojena od sjeverozapadnog grebena, dok je od istočnog dijela stijene razdvaja dugi, markantni kamin. Istočna stijena nije alpinistički interesantna, jer predstavlja konglomerat strme trave i kratkih stjenovitih skokova bez izrazite linije koja bi privukla pažnju kao potencijalna maršruta smjera. Jugozapadna stijena se sastoji iz dva segmenta; zapadni dio je niži i strmiji, dok njen južni kraj vodi do samog vrha, viši je i odlikuje se velikom količinom trave i krušljivim kamenjem.
Penjanje u stijenama Pasjaka treba shvatiti veoma ozbiljno. 2.08.2002. godine, članovi AOB-a Vesna Drakulić i Bojana Tekić su izgubile život upravo prilikom penjanja jdnog od smjerova na sjeverozapadnom grebenu. Spomen ploča, koja se nalazi na polici gdje su poslednji put viđene, nije samo znak sjećanja na prijatelje koji više nisu među nama, već i upozorenje svima onima kojima u potrazi za avanturom ponekad popuste pažnja i opreznost.
Smjerovi
- Bekstvo iz Tajpeja, 200m, V+, ispenjali ga P.Berilažić i S.Vujić.
- Nešto lakše, 200m, IV-, ispenjali ga M.Čalija i D.Branković.
- Tamna strana mjeseca, 200m, V, ispenjali ga M.Ivačković i I.Laković.
- Nije teško, 200m, V-, ispenjali ga M.Ivačković i I.Laković.
- Od sipara tri cugića, 200m, IV-, ispenjali ga D.Branković i M.Čalija.
- Ruža, 200m, V (III-IV), ispenjali ga M.Ivačković i I.Laković.
- Stegica, 200m, V+, ispenjali ga M.Ivačković i I.Laković.
- Mali od naveze, 200m, V, ispenjali ga D. Branković i M.Čalija.
- Zimski tigar, 200m, II/60°, ispenjali ga D.Radunković i I.Laković.