Dolomiti 2008.

Četvoročlana ekipa OCP 12.07 otišla je put južnog Tirola na sjeveru Italije, dje se nalaze Dolomiti, planinski masiv koji svojim stijenama, kako njihovom veličinom, kvalitetom i brojem tako i ljepotom prirode već sto pedeset godina privlači penjače iz cijelog svijeta. U istoriji razvoja svjetskog alpinizma Dolomiti zauzimaju značajno mjesto. U periodu izmedju 2 svjetska rata bili su središte pažnje alpinista, penju se ekstremno teške stijene: sjeverna stijena Cima Grande, Tore Trieste, Civetta… i mnoge druge, pa se smatra da penjanje u Dolomitima, pogotovo imedju dva rata predstavlja početak i vrhunac modernog (tehničkog) doba u razvoju alpinizma.

Kasnije, posiije 2.svj.rata, Dolomiti jos jednom postaju centar svjetskog alpinizma kada nastupa dob željeznog-ekstremnog alpinizma.Uz pomoć ekspanzivnih klinova penju se do tada nezamislive glatke ploče i previsi , koji popularno nose imena diretissime i superdiretissime.Imena slavnih alpinista: Angelo Dibona, Dimai, Comici, Casin, Preuss, Dulfer, Zimmer, Jahn,Aschenbrenner, Desmaison, Messner… i mnogih drugih ulivaju nam strahopostovanje i istovremeno cine nas srecnim i ponosnim sto smo hodali stazama i penjali stijenama ovih velikih majstora.

Pripreme za ovu akciju bile su vrlo temeljne. Bojan je u februaru/martu sj…. koljeno na turno skijanju i narednih 4 mjeseca skoro da nije mrdnuo iz kuće. Solidarisući se sa svojim povrijedjenim drugom ostatak ekipe je takodje odlučio da bi svake pripreme, koje podrazumijevaju penjanje po nekakvim stijenama i eventualno navezivanje na uže, bile beskorisne pa je ostatak „priprema“ sproveden na našem najomiljenijem penjalištu tj. Kafani uz obavezna teoretisanja kako ćemo da popnemo ovo ili ono, oćemo li prvo u Cima grande ili južnu stijenu Marmolade…Dakle, prema ovom gore, otisli smo u Dolomite da se tamo upenjavamo za… Dolomite.
Put nas je iz Podgorice vodio preko BiH, Hrvatske, Slovenije…U nedjelju, 13.07 kratko zastajemo u Cortinu, da malo protegnemo noge posle vožnje od prethodnog dana i komfornog spavanja u apartmanu sa 5 zvjezdica na parkingu neke pumpe u blizini Trsta. Vrijeme je očajno, kiša pada kao da je jesen a ne sred ljeta, ali to su Dolomiti, tako nešto smo i očekivali. U popodnevnim satima stižemo do malog mjesta Latzfons i našeg prijatelja Josefa koji nam je bio domaćin narednih 15 dana, na čemu mu veliko hvala. Sledeća dva dana kiša ne prestaje da pada, čak i domaćini kažu da takvo vrijeme nije tipično za tu oblast tokom ljeta, kojeg karakteriše pojava čestih, popodnevnih pljuskova i oluja koja spore i nespremne naveze zna da uhvati u sred smjera.. ta dva dana koristimo za upoznavanje sa okolinom, vrijeme provodimo u Bolzanu… u goste nas poziva nas stari poznanik i prijatelj sa Smokovca Helli Gargitter, mountain guide, ima svoju agenciju, često putuje po svijetu, taman smo ga uhvatili pred odlazak na put. Helli je, inače, popeo mnoge prvenstvene smjerove u Dolomitima, Greenlandu, Maroku, Amanu, Madagaskaru… kako sam kasnije osjetio od drugih mnogo ga respektuju, izmedju ostalog, što je gotovo svugdje bio prvi, kad je trebalo negdje otići i popeti nešto u nekom zabačenom kutku svijeta..jedan od njegovih najpoznatijih smjerova je „Moby Dick“, IX,1200 m. na Grenlandu kojeg je penjao sa legendama Kurtom Albertom, Wolfgang Gulichom, Ben Mastersonom..U pojedinim knjigama ovaj smjer je uvršten medju 25 najboljih svjetskih penjačkih dostignuća .. Zaista velika je čast poznavati ovog čovjeka.

Poslije nekoliko dana kiša prestaje i vrijeme je za

1.penjački dan. Odlučujemo se penjati u najbližem Sella masivu, treći Sella toranj. Po našem lijepom običaju, kasno ustajemo, sve u stilu lako ćemo, šta je 300 metara za tako dobro upenjane naveze kao što smo mi. Oko podne ulazimo u smjer, Bojan i ja, za nama Miloš i Kaleza. Prvih nekoliko cugova su oko trojke, stijena je u hladu i mokra, već su mi se prsti smrzli posle prvog cuga. Drugi cug počinje strmom mokrom pločom, gdje je mogućnost medjuosiguranja tek na nekih 5,6 m. od štanda, malo razmišljam I kopčam u stari klin, osjećam da će Miloš I Kaleza, obojica niskog rasta imati problema da ukopčaju ovo medjuosiguranje pa govorim Bojanu da kao drugi ostavi dugačak komplet. Već tada mi je bilo jasno kakve su trojke i četvorke u Dolomitima. Miloš i Kaleza, kako sam i očekivao odbijaju da ostavimo komplet. Napredujemo do velike police koja je u sredini stijene, sunce nas je konačno ugrijalo pa je mnogo lakše. Za nama nema Miloša i kaleze. Posije 2 cuga ide cug traverze, ponovo čujemo ovu dvojicu, nekoliko cugova ispod nas ( kako su mi posle rekli imali su problem da rijese mokri detalj i ukopčaju u klin na početku drugog cuga ), Penjanje je od police do vrha stijene lijepo i eksponirano sa cugovima težine do 4, oko 18,30 , posle 6 sati u stijeni, na vrh izlazimo Bojan i ja. Kaleze i Miloša i dalje nema. Na vrhu se kratko zadržavamo, već je blizu noć, imamo problema da nadjemo abzajl alku, kontaktiramo Josefa uz čiju pomoć nalazimo alku za jedan abzajl. Ostalo je sve trebalo da bude opušteno…ali trebalo. S Milošem i Kalezom ne možemo da ostvarimo nikakvu komunikaciju, Bojan i ja donosimo odluku da silazimo, obojica se nadamo da je sve u redu i da su oni donijeli odluku da se vrate iz smjera.. ne bi bilo pametno u ta doba zavrsavati smjer… u sta smo se nas dvojica uskoro uvjerili. Posle tog jednog abzajla, trebao je da slijedi opusten silaz, medjutim, da li smo nas dvojica fulali stazu ili sta već, uvalili smo se u neko otpenjanvanje cca 100 m. trojke, mogućnosti za abzajl nije bilo, šta ovi Tirolci podrazumijevaju pod normalnim silazom nije mi bilo jasno, na kraju smo dosli iznad previsnog dijela, uslijedio je prinudjen abzajl i ostavljena gurtna oko nekog sumnjivog kamena. Silaz je dalje išao policom po sredini stijene do velikog žljeba izmedju dva tornja. Uslijedila je serija abzajla, tu smo već uspostavili komunikaciju sa Kalezom i Milošem koji su već bili ispod stijene.Naime, njih dvojica su došli do velike police u sredini stijene, odakle ide dva cuga blage dijagonale u desno i potom jedan cug traverze, kako je skica bila kod nas, oni su popeli jedan cug i krenuli u priječenje, vidjeli da su pogriješili i donijeli pametnu odluku da se povlače iz smjera. U sumraku smo Bojan i ja sišli sa stijene, kupeći uže, ugledao sam siluetu kako trči uz sipar prema nama. To je bio Josef, koji je, kad smo mu se javili sa vrha i rekli da nemamo pojma šta je sa Milošem i Kalezom sjeo u kola i zapalio prema Sella prevoju…na putu prema Sella passu čuo je helikopter, pomislio je na najgore.
Znači: Jahnweg,300m, IV. Ovaj smjer nas je otrijeznio, spustio na zemlju i postavio na pravo mjesto. Naučili smo lekciju.

2.penjački dan. Posle Jahnwega uslijedio je dan kiše. Naredni dan, ustajanje u 6h, polazak iz kuće u 7, u ispod smjera smo oko 8,8:30. Ovaj put prvi Sella toranj, Steger, IV+,180m, zadnja 3 cuga lijepa po eksponiranim pločama, detalj izlizan ali dobro osiguran, vrijeme kao po vodiču. U medjuvremenu Kaleza i Miloš vrijeme su provodili na sportskim smjerovima u okolini.

3.penjački dan. Pridružuju nam se Josef i njegov prijatelj Paol. Odlazimo u Falzarego towers gdje penjemo sledeće Sudkante, IV+,200m i Sudwestkante,IV,160m. I ovaj dan smo mnogo naučili od Josefa i Paola, vidjeli kako se oni pripremaju za smjer, koliko je važna brzina, odabir opreme…Zanimljiva sitaucija mi se dogodila u silasku.Josef i ja smo malo odmakli, u jednom trenutku smo se okrenuli da vidimo što je sa ostalima i Josef mi kaže pogledaj onog bradatog i čupavog dasu, sa Salewinim šlemom, jaknom i svim ostalim kao da je izašao iz njihove fabrike, ima istu mimiku, način hoda, isto se smije, djeluje smireno, bez suvišnih riječi kao i Helli Gargiter, to je njegov prijatelj, mislim da je dobar taman kao i on, kaže Josef. Mi se upoznajemo,ja se ponosno isprsih i rekoh from Montenegro, posle sam, naravno morao da mu objašnjavam dje je to. Ja i dalje nemam pojma ko je dotični gospodin koji na užetu imao jednu gospodju i jednog klinca. Cristoph Hainz, vodja Salewinog tima, mountain guide, popeo gomilu prvenstvenih smjerova po svijetu, 2004 g.on je otvorio trku za najbrži uspon kroz sjevernu stijenu Eigera, tada je to uradio za oko 4 sata, kasnije je taj rekord više puta značajno popravljao Ueli Steck, na Grenlandu je otvorio najteži smjer popet slobodno, Sudtiroler profil, IX+, 1200 m! Poslije sam u svim domovima nalazio njegove slike, u knjižarama njegove knjige..

4.penjački dan. opet odlazimo u Falzarego tornjeve, ovaj put bez naših domaćina, dje penjemo Diretta Ghedina, 230 m, V

5.penjački dan. vrijeme je bilo za nešto dugačko. Za nešto zbog čega smo i pošli tamo. Izbor je pao na smjer koji se nalazi u vodiču 100 clasic dolomite climbs. Duži pristup, počinje da pada sitna kiša, dok čekamo da prestane, dvije naveze austrijanaca ulaze u smjer, sto nije tako loše, makar nećemo imati problema u orjentaciji. Mnogo je hladno, navlačimo sve što imamo na sebe, već posle prvog cuga ne osjećam prste, Bojan koji mnogo bolje trpi hladnoću od mene na prvi štand dolazi jaukajući od bolova u prstima. Još jedan cug, pa ide detalj smjera, nezgodna priječnica kako je opisano u vodiču, rešavamo bez problema. Zadnjih nekoliko cugova, pored onih početnih je i najzanimljive u smjeru. Posle oko 4 h izlazimo na vrh, pada malo i snijeg. Naš prvi smjer od 500m, Geisler gruppe, Tore Firenze, Nordwest arete IV+, mislim da je smjer precijenjen, nemam pojma kako se našao u vodiču 100 klasika, ili je to pod uticajem hladnoće, cijelo vrijeme samo sam želio da što prije završimo. To je jedini put kada sam poželio da budem u Podgorici na plus 40!

6. penjački dan. Prethodni smjer je za nas bio i velika navlakuša. Naime popeli smo smjer za vrijeme kao u vodiču i odmah smo se napalili da oćemo još. Izgleda da smo brzo zaboravili lekcije od prvog dana.Izbor je pao na prema vodičima laganiji smjer od ovog, ali malo duži, Dibona u čuvenoj stijeni Cima Grande! Sledeći dan smo iskoristili za dolazak do doma Auronzo hute koji se nalazi sa južne strane Tre Cime. Na 2400 m, gdje se nalazi dom dosli smo u popodnevnim časovima i bilo je mnogo hladno i vjetrovito.Namjera nam je bila da se prošvercujemo na nekim od okolnih parkinga gdje bi raširili šatore. Vrijeme do noći koristimo i odlazimo do stijene da ošacujemo smjer za sledeći dan kako ne bi imali problema u traženju ulaza. Trenutak kad se sjeverna stijena Cima grande pojavila u svoj punoj veličini iza ćoška je nešto što vjerovatno neću nikad zaboravit a vjerujem ni ostali. Dolazimo do ulaza u smjer, stojim tik pored jedne od najpoznatijih stijena na svijetu.. Mnogo je hladno, na istočnoj stijeni kojom se proteže smjer primjećujem da ima ledenica, šta li će tek biti ujutro zamišljam. Čini mi se da bi mi lakše bilo da nijesam vidio stijenu ranije, lakše bih zaspao, uliva strahopoštovanje. Vraćamo se prema domu, raspitujemo se za smještaj, usled jakog vjetra i hladnoće ubrzo smo svi odustali od spavanja u šatorima. Dobijamo komfornu sobu, gasimo svijetlo, treba ujutro rano ustati, ćutimo svi nekih pola sata….osjećam da niko ne spava… Bojan prvi probija muklu tišinu sa citatom iz poznate serije Djekna: „ e zaspi ga Radosave, e zaspi ga majčin sine“,nasmijao nas je, to je ono što nam treba u tom trenutku. Opet ćutimo…javlja se Miloš sa malo matematike, kaže ako je prosjek za penjanje smjera 4 h, onda treba svaki cug penjati za 15 min! To je mnogo brzo, pomišljam. Opet Miloš, kaže, ako na svaki cug dodaš 5 min. što je opet brzo, ukupno trajanje penjanja se povećava za dva sata i iznosi 6h. Biće dobro ako mi to popnemo za 7h, pomišljam u sebi. Budimo se oko 7h, vjetar je malo posustao ali je i dalje mnogo hladno, čekamo da malo ugrije.Ulazimo u smjer oko 9 h, vodim prva 3 cuga, koja su teža u tom dijelu, ne osjećam prste, imam velikih problem da riješim detalj na početku trećeg cuga,kucam loš klin, stiskam jaja i nekako prolazim.. u drugim vodičima je ocijenjeno kao V-. Opet malo matematike, za prva 3 cuga nam je trebalo oko 1h20min, pomisljam ako ovako nastavimo, kad ćemo stići do kraja smjera. Razmišljam da odustanemo, te misli ne dijelim sa ostalima. Ide nekoliko lakših cugova, ogrijalo nas je sunce pa smo i brži. U gornjem dijelu smjera pretiče nas naveza Italijana, poslije smo nekoliko puta spašavali živu glavu, bombardovali su nas stalno kamenicama, zviždalo je pored ušiju kao da smo na ratištu. Posle nekih 7h stižemo do ringbanda,ogromne kružne police, 100 m. pod vrhom, gdje donosimo odluku da odustanemo od daljeg penjanja zbog škripca s vremenom, što je Bojanu teško palo,jer nas je čekao dug silaz od 3 sata, abzajla i otpenjavanja. Posle 13 h. od polaska iz doma ponovo smo kod auta, pakujemo se na brzinu i odlazimo u Latzfons, našu bazu svih ovih dana. Znači, Tre Cime, Cima Grande, Dibona, IV, 450m (do ringbanda)

7. penjački dan Po povratku iz Dibone malo duže spavamo, budi nas Josef da idemo penjati s njim i Paolom. Iako smo umorni, takav poziv se ne odbija. Kaleza ne pokazuje interesovanje, Bojan takodje, koji se osjeća kao da mu je majka umrla, ne daj Bože, zbog neispenjanje Dibone do kraja. Odlazimo u masiv Sass de Ciampac, smjer Old south face, V, 500m. Penjemo Josef i ja, druga naveza je Miloš i Paol. Najljepši smjer koji smo tamo penjali, svojom eksponiranošću, konstantnom težinom i raznovrsnim penjanjem nas je oduševio, takodje se nalazi u vodiču 100 klasika i svakome preporučujem. Smjer smo popeli za 3 h, imali smo sreću penjati sa Josefom i Paolom, koji su taj smjer penjali i ranije pa nije bilo nikakvih problema u orjentaciji, što je nama tamo predstavljao i najveći problem, pored svih ostalih, kao što su odvojen život, spremanje hrane, pranje posudja posle obroka, ispijanje piva u kafani….

U italiji smo ukupno boravili 14 dana, ostale, uglavnom kisne dane smo provodili po okolnim mjestima, skocili do Austrije, gdje smo prvi i jedini put za 4000 km koje smo presli vidjeli pandure koji su nas zaustavili i kojima nista nije bilo jasno vidjevsi vozacke dozvole sa oznaka SFRJ, pasoše SRJ, lične karte Srbija i Crna Gora a auto na Montenegro, obavezno svraćali u susjedno „selo“ Feldturno u Tonic bar na kafu i pivo, gdje rade najljepše djevojke koje smo sreli u Italiji, par puta smo svratili u bolderanu u dotičnom mjestu, a mnogo puta završili na roštilje, ručkove i večere kod Josefovih prijatelja i porodice. Stvarno smo bili dočekani, teško da im se možemo ikada odužiti.

Sve u svemu, prošli smo bolje nego što smo se nadali, veliko iskustvo za sve nas, nadam se da ćemo uskoro ponovo tamo, valjalo bi nešto probati u Marmoladi, Civveti, Cimi Catinaccio, Tofani…

Vrijeme trajanja akcije 13.07-27.07.2008
Učesnici: