Tradicionalni alpinistički kamp u organizaciji Malog Alpinističkog Kluba, održan je u Žijevu, od 12. do 15. jula. Isto staro dobro mjesto, Bukumirsko jezero i nevjerovatno okruženje Pasjaka, Torča, Štitana…
Najave o kiši i promjenljivo vrijeme pokolebalo je dosta naših drugara alpinista, pa je broj učesnika ove godine bio manji nego ranijih godina. Bilo nas je oko tridesetak, od čega oko 10tak klinaca uzrasta od 13 mjeseci do 13 godina. Najmlađi učesnik Sana Bošković.
Krcat auto opreme, bidona i veliki vojni šator. Ostaje toliko prostora da jedva staje Pavle, koji to jutro dolazi autobusom iz Beograda. On je već oko 5.30h u Podgorici, što je idealno jer smo planirali da iskoristimo i prvi dan.
Put do lokacije kampa je kroz kučki krš i divlje i lijepe predjele Kuča. Prolazimo jezero i livada na kraju doline je naš cilj. Na mjestu kampa nalazimo Radonju sa grupom djece iz engleske koji su prethodnih dana uživali na istoj lokaciji. Radonja je za tu priliku iskopao WC, i ostavio ga nama na dalje korišćenje, na što smo mu više nego zahvalni. (Praštaj što ga zatrpasmo, kasnije utvrdismo da ti je trebao i posle našeg kampa i za sledecu grupu…)
Idealno jutro, plavo nebo i sunce, niđe oblaka. Krcat auto ostavljamo đe je, brzi doručak i pakovanje penjačke opreme i mi krećemo. Kamp ćemo postaviti već kasnije, kad se stigne. Pavlova ideja je bila da taj prvi dan penjemo nešto laganije, pa sjuta neki jači smjer. Međutim, Lakovićeva škola, malo ubjeđivanja, i ipak krećemo u „Bzzz“, Štefanov smjer koji je peo u Veljem Torču u junu ove godine. Skice i fotografije sam mu poslao ranije tako da nije bilo puno nagovaranja jer je smjer fantastičan a uz to boltovana sidrišta. Smjer prolazi sredinom ploče u Veljem Torču i preko izrazitog žljeba/radijatora u gornjem dijelu, fantastična linija. Ulaz je preko ploča kuda ide i „Icaro“, dva cuga koja su boltovana. Potom se odvaja u lijevo preko ploča i pukotine do trećeg sidrišta. Tradicionalno penjanje, ocjena VI, jedan od zanimljivijih cugova koje sam vodio, težina na granici mojih mogućnosti. Nastavlja Pavle, najteži cug, ocjena VII, prelijepo penjanje, preko pukotina i ploče sa jednim boltom pri kraju cuga, odakle ide priječenje u lijevo preko ploče, čista ravnoteža, niđe hvata a ni prostora za međuosiguranje, nekih 7-8m do sidrišta. Svaka čast! I za Štefana i za Pavla. Za mene još završni cug, poslastica, radijatori i dubok žljeb u gotovo čitavom cugu do vrha, fantastično penjanje. Iako je dan počeo suncem i mi zbog toga bili i dosta opušteni i spori, dok smo bili u sred smjera navukli su se oblaci, te smo nekih sat strahovali od mogućeg kupanja u smjeru. Imali smo sreće i pri silazu, nije bilo kiše.
U kampu zatičemo Lakoviće i Nemanju Radomana koji užurbano podižu šatore i kamp. Postavlja se veliki vojni šator, završne pripreme WCa, mjesta za vodu i smeće i kamp je spreman. A brzo potom počinje i kiša. Druženje nastavljamo pod šatorom a dvosatnu kišu zamjenjuje duga i nevjerovatan prizor zalaska sunca uz malo oblaka.
Nemanju moram da pohvalim oko angažovanja u organizaciji kampa, opet je za sve što treba bio tu, od upaljača i plina, dostave vode pa čak i do potrage za najavljenim drugarima.
Ujutro nas bude ovce koje pasu travu čini mi se odmah pored glave. Sledeće jutro je ponovo osvanulo suncem. U kampu nam se pridružuju Boškovići sa malom Sanom, Ana sa Ađelijom i Borisom, Brankovići sa Mašom i Gvozdenom. Uz Strahinju i Rastka koji su već tu, okupilo se pravo malo dječije društvo.
Umorni od prethodnog dana a i malo psihički potrošeni ne žurimo u novu akciju. Odluka je pala na Pasjake i srednji vrh. Djeluje da su odmah tu, međutim skoro sat i po pristupa, dobar dio po siparu. Iz kampa se jasno vidi linija smjera sa centralnom izraženom pukotinom, možda i kaminom. U centralnom dijelu su dva manja previsa ali vidi se da je penjivo. Ne želimo da eksperimentišemo previše, te ipak idemo desno. Ulaz pukotinom, pa žljeb, malo ploča i uz desnu ivicu previsa. Prvenstveni smjer Maleus, 100m, V+.
Druženje u kampu oko vatre. Djeca izmišljaju nove igre, ide se u lov na Titane. Noć sa kišom i grmljavinom.
Treći dan kampa je protekao u znaku hladnog i oblačnog jutra. Prizivamo Sunce, prednjači Maša uz bunga-bunga obredni ples.
Bojan Bošković je željan tradicije te nas dvojica idemo na Malu stijenu. Bojan vodi prvi cug kroz zanimljiv ulaz kroz radijatore, potom preko ploča. Penjemo smjer u desnom dijelu Male stijene, nekih 80m laganog penjanja, najviše IV + na ulazu, i uživamo.
Ivan, Dule i klinci idu u šetnju do Veljeg Torča i u njegovoj blizini postavljaju top na manjoj stijeni te čitavo popodne djeca uživaju u stijeni.
Koliko je to jutro bilo bezveze, hladno i oblačno, toliko je to veče bilo fantastično, sa nevjerovatnim mjesecom i zvijezdama. Zahvaljujući Boškovićima nije prekinuta ni tradicija dobrog roštilja, te veče uz vatru i roštilj. Druženje uz gitaru. Strahinja za nas izvodi svoju autorsku numeru Suncokret. Oduševljenje! Baš dobra noć, konačno bez kiše.
Poslednjeg dana kampa idealni uslovi za penjanje. Ivan želi u novi smjer u Veljem Torču. Snimio je novu liniju od ranije. Lagan pristup do Torča a onda se ukazala i potencijalno nova smer. Dugo osmatranje, ne žurimo, tražimo rješenja u glavama. Biće to zanimljiv smjer. Ulaz je problem, možda i malo previsa ali se može i zaobići, gore bi se već išlo po ploči. Prilazimo do pod samu stijenu i ne sviđa nam se što je ulaz mokar. Dugo razmišljanje, dugo premišljanje i odlučujemo da se junački vratimo. Pravimo kružnu turu oko Torča, uživamo u šetnji, svakako ispunjen dan.
I ostatak ekipe koristi dan za šetnju ka Širokaru. Posebno uživanje za Sanu, u nosiljci na Bojanovim leđima.
Zajednički ručak u kampu, pakovanje, kupuje se sir u katunu i polako nazad.
Na kraju zadovoljstvo zbog održanog kampa, odličnog druženja i malo penjanja. Tradicija se nastavlja.