Da sam već godinama zaljubljena u Durmitor nije tajna, a Obla Glava odnedavno mi je postala najslađa alpinistička željica. Na jednom od predavanja, čula sam Bojana kako govori o nekom smjeru „Firma Ilegal“ i tako upala u zečju rupu maštanja. Ljeto, puno sati i mangupluka po terenu, ali zabrinjavajuće malo penjanja, i stiže poruka od Novice u novoformiranoj Viber grupi (koju smo Jelena i ja osmislile, ne bismo li se uvukle pod kožu prekaljenim alpinistima i tako osigurale svoje mjesto u budućim avanturama): subota, 4. jul, Obla Glava, ko je za? Ma da! Jašta sam!
Petak, lijepa šetnja do vrha Prutaša sa porodicom iz Britanije i „prijatni povjetarac“ iz pravca sjeverozapada, te preispitivanje plana o kampu u Lokvicama sa Jelenom kasnije tog dana. Spavaćemo na Žabljaku, pod toplim jorganima. Sjutradan ustajemo rano, spremamo doručak i lagani pokret!
U kafani nalazimo Igora i Miloša-Grizlija, nešto prije dogovorenog vremena (AOB škola!). Stiže ostatak iz pravca Boana, gdje su kumovi kovali plan za danas. Mihael, Nemanja, Novica, Danilo, Igor, Miloš i dva lijeva smetala – Jelena i moja malenkost. Miriše na dan za pamćenje.
Dvije jake naveze, Igor i Miloš te Novica i Danilo, prihvataju se po jednog smetala, dok Mihael i Nemanja ostaju jedina dvojna. Pokret sa parkinga kod Vojnog odmarališta oko 8:20h i gotovo 3h strmog ali nestvarno živopisnog pristupa, kroz koji zaključujemo da će naveza Jelena, Igor i Miloš sigurno biti najbrža, ali i najpričljivija među jednakima.
11:04h, kumovi i ja polako ulazimo u stijenu. Ideja? Prvenstveni uspon kroz pognute ploče lijevo od postojećeg smjera „Firma Ilegal“, prelaz mini previsa i ukrštanje sa pomenutim smjerom, te odvajanje desno, traverza pukotinom do desne ivice „zuba“ i nastavak blago ulijevo/ravno do početka previsnog kamina – glavne zvijezde zamišljene linije. Mihael i Nemanja ulaze u Firma Ilegal pa se sa njima družimo prvih sat ipo vremena penjanja, dok se Jelena, Igor i Miloš odlučuju za Direktni.
Prvi cug vodi Danilo, počinje u položenim radijatorima i nastavlja blago ulijevo preko dosta ravne ploče, zatim vraća desno i pravi sidrište ispod blagog previsa. Jako lijepa i kompaktna stijena koja traži puno povjerenje, sa gazovima na trenje i limitiranim izborem hvatova. U jednoj od pukotina u prvoj polovini cuga ostaje ruski klin, kao i 2 na sidrištu. Novica nastavlja i buši prvi bolt u previsu, napreduje kroz mokru i zemljom blago zapunjenu pukotinu na više, vuče lijevo ivicom kamenog bloka, a zatim siječe glavnu pukotinu desno, kojom je provučen „Firma Ilegal“, i pravi drugo sidrište desno od nje, u kompaktnom bloku blizu sastava pukotina iz 3 pravca. Buši drugi bolt, a u sidrištu ostavljamo još jedan ruski klin. Danilo nastavlja prelijepom traverzom koja prati desnu pukotinu sa jako lijepim hvatovima, duž koje postavlja svoje omiljeno međuosiguranje – prijatelje (friend-ove). Trenje užeta stvara male probleme, ali ubrzo nastavlja ravno/blago lijevo gore, prateći ivicu zuba i dolazi do ulaza u kamin. Stijena kamina je izuzetno kompaktna (izuzimajući desnu stranu samog ulaza), nalikuje granitu (ili makar onome kako ja zamišljam da izgleda penjanje u granitu). Pravi sidrište, a Novica po izlasku buši novo (2 bolta ostaju) u lijevom, kompaktnom bloku kamina. Potreban je naročit oprez u predjelu od oko 2 m ispod ulaza u kamin, zbog krušljivog terena. Takođe, u desnom bloku samog ulaza u kamin postoji gotovo neizbježna ljuska/blokčić koju smo svo troje hvatali i kasnije gazili, a koja vjerovatno neće još dugo.
I sad kreće ringišpil – Novica ulazi i kreće da buši. Uz Danilovu moralnu podršku završava polovinu prvog detalja, gdje odlučuje da skine jaknu. Jasno nam je da postaje zanimljivo! Nakon što smo vidjeli da je izašao iz prvog „problema“, pitamo – je li gore lakše? Nema odgovora. Sidrište nam je zavučeno, pa baš i ne vidimo šta se dalje dešava. Čujemo samo bušilicu. Napokon nas je ogrijalo sunce i raskravilo prste, Novici vjerujemo više nego sebi i čekamo komandu za skidanje sa spravice – nismo u lošoj poziciji. A njemu, kako nam je kasnije rekao, je sve proteklo po planu! Dakle, win-win situacija(:
7 boltova u smjeru, prazna baterija, sigurno sidrište (na kom ostaju jedan bolt i jedan ruski klin) i Danilo ulazi u crème de la crème Oble Glave. Zvučni efekti penjanja su prisutni, što me navodi na razmišljanje – kako sam ja ovo tačno mislila? Ispostaviće se da nisam mnogo mislila, ali je fakat da sam dala sve od neupenjane sebe da se, čupajući šta dohvatim, nekako izvučem gore. Nije ni Novici teško bilo da mi pripomogne. Drugi detalj kraći, ugledah sidrište i dva nasmijana kuma! A kako i ne bi bili, nakon što su provukli ovakvu bombonu od linije. Danilo nastavlja sa par lijepih metara stijene, a zatim ulazi u položeni grebenski teren sa mješavinom stijene i trave. Završava jedan cug i po našem dolasku nastavlja dalje – iako je sada već u pitanju ekstremnije planinarenje, osigurava nas sa vrha zbog jako krušljivog terena. 17:38h i na vrhu smo jednog od najljepših vrhova naše najveličanstvenije planine. Subjektivno? Da, jako. Našli smo se u srcu Durmitora, podijelili Insalatissime kuskus i uživali u strahopoštovanju koje smo osjećali, nakon oko 250 m čiste magije.
Silazimo do Ledene pećine, gdje čekamo najbržu navezu da završi svoj drugi smjer tog dana (vremena je bilo i za Firma Ilegal, iliti vjerovatno Sjeveroistočni brid iz ’54.) i dvojnu koja će donijeti opremu koja je ostala na ulazu u smjerove. Laganim korakom, preko Lokvica, nazad do početne tačke. Kod auta smo oko 21:20h.
Usaglašena težina: prvi cug VI; drugi cug VI, teći cug VI; četvrti cug VIII-,A0; peti cug III+/IV. Penjanje u previsnom kaminu svodi se na glavljenje koljena i čega sve ne u istom, te male hvatove po desnom i lijevom bloku. Između dva detalja, kamin je oštriji i pruža mogućnosti za jako lijepo eksponirano penjanje. Obla Glava nudi vrhunski ugođaj, a sva moja očekivanja su premašena. Nadam se još jednoj posjeti ove godine.
A na kraju, šta drugo nego veliko hvala MAK-ovcima što su najkul od svih kul dasa u kraju! Kad porastem, biću kum(a)!
Pava
Podgorica, 21.07.2026.
