U periodu 11.-18. avgusta napravili smo malu penjačku akciju u Dolomitima.
Ovo je prva akcija MAKa u Dolomitima posle akcije iz 2008.god. Žao mi je što tada nije održan kontinuitet posjeta ovoj regiji jer bih i ja vjerovatno otkrio iste mnogo ranije.
Dolomiti su kolijevka penjanja, te penjanje ovdje znači da ćete vrlo vjerovatno ponoviti smjer koji su nekad peli Comici, Dibona, Vinatzer, Messner, Constatini i mnogi drugi, te kroz smjer prolazite i kroz istoriju i kroz “glavu” tih penjača koji su prvi popeli neku od linija… I upravo taj osjećaj je fenomenalan.
Polazak zakazujemo za rano jutro, te izbjegavamo gužve u CG i BiH, ali na autoputu u Hrvatskoj, iznad Zadra, čeka nas zastoj te tu gubimo preko sat. Bojan proklinje avgust i ponavlja da se u avgustu nigdje ne kreće. i zaista i kroz same Dolomite bude gužve na putu. A i u smjerovima bude gužve, u klasicima bude i 4+ naveze po smjeru. Sa druge strane vrijeme nam je bilo fenomenalno te su se svi dani praktično mogli koristiti za penjanje, pa recimo da taj avgust ima i prednosti i mana. Na put krećemo sa dva auta, smjenjujemo se u vožnji…voze Bojan, pa Ranko, red je na Momira posle pauze. Ali vrlo brzo Dacia Duster pali sve alarme i lampice, te stajemo, nismo sigurni što se dešava. Momiru je za sad oduzet ključ. Posle pauze sve je u redu, ali nastavljamo laganije, te u smještaj stižemo oko 22h.
I dan
Umorni od puta, prvi dan koristimo za upenjavanje. Želimo lagan pristup te se odlučujemo za penjanje u Sella tornjevima. Dolazi se na prevoj Sella pass i odatle je pristup lagan, do 20min. Kombinujemo naveze te ja penjem sa Momirom. Nas dvojica biramo lagan smjer u prvom tornju, Trenker-ova pukotina, nudi lijepo i lagano penjanje koje prati liniju logične pukotine u južnoj stijeni ovog tornja. i lijevo i desno od nas ploča u ovom tornju nudi lijepo i teže penjanje i upravo u tim smjerovima je još nekoliko naveza. (First Sella tower, Trenker/Pescoti, 180m, V-)
Bojan i Ranko penju jedan od klasika u drugom tornju, Kasnakoff, 250m, V+. Lijep smjer po bridu drugog tornja.
Novica i Nemanja takodje penju u drugom tornju, Novica je zagrijan i želi da proba Messner-ov smjer u sjevernoj stijeni ovog tornja. Smjer nudi lijepo penjanje po ploči sa vrlo malo stalnih postavki tj smjer je “čist” što ga čini i ljepšim i izazovnijim. Ti početni cugovi su kraći te on spaja odmah 3 cuga. Penjanje je za Nemanju malo teže od očekivanog te ne uspijeva da prodje detalj. Odlučuju da se vrate iz Messnera (250m, VI-, V+) i pridružuju se nama, u našem smjeru gdje sve ide kako treba.
II dan
Drugog dana dio ekipe se odlučuje za uspon na Marmoladu i njen glečer, sa nevjerovatim pogledima na Dolomite.
Novica i ja penjemo prvi zajednički smjer, odlučujemo se ponovo za Sella pass i treći toranj. Sredinom ovog tornja ide prelijepa linija prateći sistem pukotina sve do vrha, smjer “Vinatzer”, 300m, V+. Super penjanje, nekoliko dužina ocjene V-/+ koje prolaze kroz plafon, jesu veliki hvatovi ali treba dosta vještine i namještanja, i ove težine budu baš lijepo penjanje. Da se niko ne požali na ocjene na Smokovcu gdje mislimo da su ocjene malo tvrdje. E pa nisu. Novica se super snalazi gdje smjer ide parvo i kroz teško. U jednom dijelu, pri izlazu ,originalno smjer vuče u desno pa potom rampom nazad u lijevo preko lakog terena, ocjena III. Ovo Novica nije mogao da uoči jer nekako ovo lako penjanje mu ne odgovara, bacio je pogled i kaže “ne ovuda, ovo je zajebancija, u što se uvalih”. i protjera ga čovjek pravo, kroz još jedan plafon J. Ja za njim idem, gledam i ne vjerujem. Očigledno ni u šta ispod V+ ne treba da ulazi. Ovo nam skreće pažnju i na orijentaciju u smjeru, posebno u dužim smjerovima, najviše iz razloga jer ima dosta smjerova koji se ukrštaju ili su blizu te je lako promašiti. Ako je ovako u kraćem smjeru, onda u dužem može biti pravi izazov.
Uglavnom sve u svemu ekstra penjanje. Na vrhu se upisujemo u knjigu uspona o kojoj vodi računa lokalni alpinistički klub.
Silaz sa ovog trećeg tornja je malo nezgodan. Ili je otpenjavanje ocjene III ili abzajl. Imaju uredjena sidrišta za abzajl te ih koristimo. Teren je ovdje dosta rasut te je i abzajl nezgodan sa dosta pokretnog kamena. i Bojan koji je peo smjer u ovom istom tornju 2008 god. nam je više puta opisivao silaz kao zahtjevan i strašan te nije bio previše voljan da ponovi to iskustvo.
III dan
Bojan i Nemanja, Ranko i Momir se odlučuju za kraći pristup i manje vožnje, te biraju Falcarego pass odakle se pristupa stijeni Falcarego tornjeva, Falcarego piccolo i u njemu: via Comici, V-, 240m. Bojan je u navezi sa Nemanjom, baš da bi Nemanja peo u vodjenju. Ranko i Momir se smjenjuju u vodjenju.
Novica i ja biramo Tre Cime di Lavaredo. Od našeg smještaja ima oko 2h vožnje. Rano budjenje i mislimo da smo na vrijeme. Tokom vožnje razmatramo dvije opcije, dva klasika, Spigolo gialo ili Comici-Dimai. Novica je zagrijan za Comici Dimai ali ja nisam siguran jer imaju i dva cuga ocjene VII, smjer je duži, a za popodne najavljena moguća kiša. Na rampu za ulazu u dio NP kod Tre Cime stižemo oko 06.30h i već tada je kolona i zastoj za ulazu. Tu gubimo 45min do rampe, a kad prodjemo rampu posle nas ostaje samo oko 40 parking mjesta, što znači da ko je došao 15min kasnije vjerovatno nije ni ušao. Parkiramo se kod doma Rifugio Auronzo. Već je 08h te nema govora da se ulazi u Comici Dimai, izbor je Spigolo giallo, Anticima della Cima Piccola di Lavaredo. Smjer koji je peo legendarni Emilio Comici, 340m, ocjena VI+ u detalju, sa dosta konstantnog penjanja i mimo ključnog detalja. Smjer spada u jedan od Dolomitskih klasika te je posebno u prvim cugovima ispoliran. Sve dužine ocjene V, V+, VI su zahtjevne za penjanje. Iako sam prethodnog dana peo ocjenu V+, nekako je ovo ipak klasa više. Linija smjera i virtuoznost prvih penjača me oduševljava. Nisam mogao da vjerujem kakvo je to bilo penjanje 1933. godine. Smjer je popet 7 i 8 septembra 1933.god. E.Comici, Renato Zanutti, Mary Varale. Tada je predstavljao jedan od najtežih popetih smjerova, a nije bilo ni frendova, ni penjačica, ni dinamičkih užadi.
Imamo sreću jer nema gužve u smjeru, vidimo dvije naveze koje su u gornjoj polovini smjera i daleko od nas.
Prvi cug vodim ja i već vidim da je tvrdje od očekivanog. Diedar sa pukotinom, konstantno penjanje, stalno me izvlači na ivicu stijene. Uvijek na više i ka napolje. Fenomenalno. Smjenjuju se cugovi, dolazi priječnica dužine oko 15m koja izvlači na samu ivicu tornja. Pogled dolje, vrlo eksponirano, ispod je dom Rifugo Lavaredo. Sledeće dužine su i najljepše i najteže. Prvo po ploči do ispod pukotine. Potom pukotina koja stalno vuče u previs i lagano u desno, ključni cug smjera i fenomenalno penjanje.
Sve u svemu ovaj smjer je prava umjetnost naslikana četkicom Emilija Comici-ja. Sa razlogom je jedna od najprepoznatijih linija u Alpima.
Silaz je abzajl linijom, po polici se isprečka oko 50m i potom niz uredjenu abzajl liniju.
Zadovoljni penjanjem i puni utisaka idemo pod sjevernu stranu Tre Cime i divimo se ovom prizoru, planirajući nekad i taj Comici Dimai. Dijelimo utiske sa Vanjom.
IV dan
Stigao nas je umor, vremenska prognoza za sjutra je dobra te planiramo čuveni Don Quixote u južnoj stijeni Marmolade. Mora se noćiti u domu ispod stijene, Rifugio Falier, ali kako je prognoza bila nesigurna nismo znali kada rezervisati dom te još ne znamo da li penjemo ili ne. Ako ima mjesta da, ako ne, mijenjamo plan i penjemo na drugoj lokaciji. Zovem rano izjutra za dva mjesta, imamo sreće, te rezervišem noćenje i planiramo uspon za sjutra.
Dan koristimo za odmor. Nedaleko od smještaja je fabrika La Sportive i outlet te je ova posjeta obavezna. Nakon La Sportive Novica i ja produžavamo i koristimo dan za pristup do doma. Pristup je iz istog mjesta odakle kreće i gondola na Marmoladu – Malga Ciapela. Dok vozimo ka lokaciji prolazi se ispod glečera Marmolade i pored brane i vještačkog jezera. Baš tuda je silaz via normale ukoliko ne stignemo na vrijeme za žičaru – poslednji polazak žice je u 16.30h. Djeluje da će i silaz ovim putem biti ok, vrijeme silaza je oko 3h s tim što je dio preko glečera. U razgovoru sa vodičem od prije neki dan saznali smo da je stanje snijega dobro i da ne trebaju dereze te nam je to dodatno olakšanje.
Parkiramo auto pred autocamp Malga Ciapela i odatle nastavljamo pristup do doma. Pristup je trajanja oko 2h. Na početku staze šuma je na žalost dosta stradala od potkornjaka, vrste štetočine koja uništava šume. Utisak je da je kroz Dolomite sve to uzelo maha te je dosta šume uništeno. U gornjem dijelu staza je kroz lijepu šumu i izlazi na plato ispod južne stijene Marmolade – Ombreta. Ova dolina sa stijenom do 800m iznad nje i domom na kraju doline i ispod stijene je kao iz bajke. Ne žurimo do doma, uživamo u ovoj ljepoti, a sa svakim korakom se otkriva linija našeg smjera. Komad stijene/ploče gdje je Don Quixote je upečatljiv i lako prepoznatljiv.
Dom, Rifugio Falier, je odmah ispod stijene i odale je oko 45min pristupa do smjera. Dom je posjećen i ono što me oduševilo je što je prava baza za penjače. Pored nas u domu je još oko 10tak naveza koje planiraju sjutra penjanje. Kao članovi alpinističkog kluba u domu dobijamo i popust, te je noćenje sa doručkom 20e, prosječna cijena obroka 10e. Dom je takodje na liniji Alta via 2. Tj liniji planinarskih staza u dužini od 170km pa je zgodan i kao prenoćište tokom ovog pješačenja.
Imamo gotovo 2h koje koristimo za osmatranje linije smjera, pozajmljujemo dvogled iz doma te proučavamo detalje.
Čeka nas rano ustajanje te se pakujemo i na spavanje smo već u 20.30h.
V dan
Rano ustajanje, 03.30h, a dolje nas čeka kafa/čaj i postavljen doručak. Već je neko prije nas doručkovao i krenuo. Oko 04h pokret iz doma. Još uvijek je mrak. Tokom pristupa srijećemo kozoroge, pravi alpski prizor. U mraku griješimo u pristupu skretanje sa staze i pristup nam traje 1.15h. Ulaz u smjer oko 05h i penjanje kroz par cugova po mraku. Početak smjera su lagani cugovi ocjene IV i III koje penjemo simultano, do prve IV+ odakle nastavljamo cug po cug. Penjemo u blokovima te ove lagane dužine vodim ja. Uz malo potrebe za postavkama i sa uredjenim sidrištima ( obično 2 ili 3 klina) sve to ide dosta brzo, tako da stižemo navezu ispred nas. Iza nas su još dvije naveze.
Stijena je inače sa velikom policom podijeljena okvirno na pola. U ovom donjem dijelu ključna dužina je pukotina/diedar ocjene V+. U ovoj dužini je nešto teže i sporije penjanje pa se gotovo sve naveze srijeću, ima malo i čekanja, i penje se i prije nego jedna naveza završi cug te je u jednom trenutku 3 para užadi kroz smjer. Mi penjemo prvi, vodi Novica, ključ je iz ovog dijedra izaći otprilike na pola ( kod bijelog užeta kroz pješčanik). Izlazi se na ploču i tu je blizu sidrište. Medjutim Novica gleda i čini mu se da je to tuda ne može, vidi klin iznad i produžava pravo (teže penjanje).
Na velikoj smo polici u 08.15h. Iznenadjen sam brzinom. Dobro je što ima još naveza sa nama pa je orijentacija u smjeru laksa. Kasnije propuštamo austrijance koji su brži, dobro čitaju smjer, te njih pratimo i ne gubimo vrijeme u orijentaciji.
Gornji dio stijene je za nijansu teže penjanje, većina ocjene V+ i ključni detalj ocjene VI. Počinje po lakšem terenu do karakteristične niše u stijeni, a odatle preko karakterističnih džepova u ploči smjer ide lijevom ivicom ploče. Ključni detalj može da se penje lijevo kuda ima svega 2 klina i manje opcija za postavkama ali je lakše (VI). Tuda svi prolaze pa i mi. Druga opcija je desno, ima dosta klinova ali je teže (VI+). i nakon ovog cuga koji vodi Novica meni pripada penjanje po ploči sa karakterističnim manjim džepovima, kompletna dužina užeta, super penjanje. Posle ide jos jedan cug i na vrhu smo u 13.45h. Umorni smo i prezadovoljni penjanjem i brzinom. Na vrhu kratko uživamo a potom sa 3 abzajla silazimo sa tornja na glečer. Odatle nastavljamo po lako nagnutom terenu i mekom snijegu, bez problema, do druge stanice gondole. Spust gondolom je na 5 min od mjesta gdje smo ostavili auto (spust od druge stanice je 25e, a inače u oba pravca do vrha i nazad 38e).
Sa Marmolade se javljamo Ivanu. Pozivamo i ostatak ekipe koja je taj dan bila na uspon na Piz Boe.
VI dan
Ne žurimo sa ranim budjem. Oblačno je i dan ne obećava, djeluje da će brzo kiša. Posle Marmolade ni nas dvojica nismo previse orni za penjanje ali smo mislili i taj dan možda nešto kratko i lakše. Kako ipak djeluje da nisu uslovi za penjanje, dio ekipe ide u Trento. Ja ipak radije nazad pod južnu stijenu Marmolade, da pokupim stvari koje smo ostavili u domu. Društvo mi pravi Nemanja. Ubrzo su se razbili oblaci te nas dvojica imamo super hiking dan. Ponovo uživamo u prizoru južne stijene Marmolade. Radler i pivo u domu dok osmatramo stijenu, savršeno.
Ovu turu završavamo oko 15h te ima vremena za još šetnje. Dolazimo na prevoj Passo Giau, odakle idemo na Nuvolau. Na vrhu se takodje nalazi dom, sa terasom koja ima spektakularan pogled. Preko Cinque Torri se gleda Tofana di Rozes, u dnu doline Cortina d’Ampezzo. Taman tad stiže i poruka od Vanje: penjete li nešto u Tofanama?
To je to, sjutra Tofane.
Pada i dogovor, Novica i Ranko, Bojan i ja – stari partneri. Radujemo se što smo ponovo u navezi. Planirani smjer: Primo spigolo Tofane di Rozes, via Alvera-Pompanin, 430m, V/V+. Nemanji i Momiru je ovo možda malo jače pa biraju feratu na Tofanu di Mezzo, najvisočiji vrh u Tofanama. Ferata je označena oznakom D, u opisu ove težine stoji: “ vertical and overhanging”, te kreće opšte zezanje na tu temu.
Šalu na stranu, ferata je trajanja oko 05.30h, zahtjevna ali prelijepa, sa sekcijama koje su uz vertikalne stijene težina IV-V, visine 1200m. Prelijepi pogledi. A na vrhu se završava blizu žice koja vodi sve do Cortine d’Ampezzo.
VII dan
Rano ustajanje, doručak i pokret. Posle oko 1.30h vožnje dolazimo do doma Rifugio Dibona. Prva stvar: zajednička fotografija jer smo dan ranije shvatili da je nismo ranije napravili.
Ekipa za feratu autom prilazi drugom domu koji je u podnožju ferate. Prolaze feratu za planirano vrijeme, i koriste žicu sa silaz do Cortine.
Od doma penjačka ekipa nastavlja pristup do prvog stebera Tofana di Rozes, oko 45min. Smjer prati lijevi brid ovog stebera. Smjer je laganiji, pristup lak a dan za penjanje idealan, zbog čega u smjeru ima još dvije naveze prije nas i najmanje 3 iza nas.
Novica i Ranko penju prvi. Bojan i ja za njima.
Novica je vidio kako to funkcioniše i brzo se navikao na lokalne uslove, gužve u smjeru i eventulano preticanje naveza. Obilazi navezu ispred nas, taman u detalju.
Moj partner (Bojan) je vidno raspoložen i zadovoljan što ga čeka ozbiljnije i duže penjanje. Lijepo mu ide i vodjenje, pa se zbog svega raspričao, u elementu je, šala na nivou.
Smjer je za svaku preporuku, lijepo i opet eksponirano penjanje, a taj osjećaj eksponiranosti gdje ispod vas nema ništa je odličan.
Smjer je dugačak i traje. U završnoj trećini naglo se mijenja vrijeme te duva jak vjetar, odjednom je hladno. Oblaci su iznad Tofana. Vrlo lako se došlo do pothladjivanja, te navlačimo jakne. Par naveza ispod nas su u šorcevima i djeluje mi bez jakni, ovo je pravo otrježnjenje da treba biti spreman na ove nagle promjene. Komunikacija je klasično zbog vjetra nemoguća. Srećom su obije Motorole kod nas te za dalje penjanje koristimo radio komunikaciju te nema problema.
Zadovoljni smo i sa ovim penjanjem, pjesma na vrhu.
Silaz ide preko eksponirane police u desno, na nekim mjestima rizično te se u tom dijelu obezbjedjujemo. Na tom mjestu imaju lijepljeni klinovi koji se mogu koristiti za tu namjenu, ali sve u svemu lak silaz do dom Rifugio Giussani, odale stazom do Rifugio Dibona.
Sa ostatkom ekipe se nalazimo u Cortini d’Ampezzo, razmjenjujemo utiske i probamo čuvenu italijansku pizzu/opcije sa i bez glutena/.
To je to što se tiče naših aktivnosti. Slijedi pakovanje i povratak nazad.
Tek u povratku po prvi put kiša, imali smo pravu sreću sa vremenom.
U povratku ponovo se smjenjujemo u vožnji. Vozi Bojan, potom Ranko do pauze. Pravimo pauzu za ručak na autoputu. Bojan je super raspoložen, kaže u njihovom autu svo vrijeme ide pjesma, pjevaju svi u glas. Na kraju pauze kaže “Mokašu, iako sam mislio da ti ne dam više da voziš, ipak može”. i posle 15 min ponovo se uključuju sve lampice i alarmi, te kreće zezanje na Momirov račun. Sa autom je srećom bilo sve ok, te stižemo u Crnu Goru bez problema.
Sve u svemu, odlična akcija.
Preporuke za narednu posjetu Dolomitima:
- Ako može malo duži boravak, 7 dana je kratko.
- Bolje možda kraj jula.
- Iz PG krenuti sa jasnijim planom o eventualnim smjerovima i to svaka naveza za sebe plan.
- Naveze da budu formirane prije kretanja.
Ispenjani smjerovi:
1. Kasnakoff, II Sella tower, 250m, V+
2. Trenker, I Sella tower, 180m, V-
3. Vinatzer, III Sela tower, 300m, V+
4. Via Cimici, Falcarego piccolo tower, V-, 230m
5. Spigolo Giallo, Cima piccola di Lavaredo (anticima), 340m, VI+
6. Don Quixote, Marmolada, 800m, VI
7. Primo spigolo ( Alvera – Pompanin ), Tofane di Rozes, 400m, V+
Izvještaj pisao: Danilo Pot